Nastavak pisma Franji Borgiji, vojvodi od Gandije

XII, 632-54, Appendix VI, Pismo 3

Nastavak pisma sv. Ignacija u kojem obrazlaže svoje razloge protiv proročanstva za izbor novog pape iz reda Isusovaca.

Srpanj, 1549

Narav proročanstva oca Onfroya

Sada dolazim do predložene teme, proročanstva ili objave oca Onfroya, za koje pod poslušnošću moramo dati svoj sud, predavši stvar Bogu našem Gospodinu i razmatrajući je u Njegovoj Božanskoj Dobroti, mišljenja smo da ove objave pripadaju potonjoj od ranije navedenih skupina. Naši razlozi za ovu prosudbu su djelomično izvanjski, djelomično vezani za osobu oca Onfroya, a djelomično vezani za sama proročanstva. Čak i samo čitanje proročanstva, bez nekog formalnog ispitivanja, ostavlja loš utisak na um, unatoč suosjećanju koje osoba osjeća naspram takvih raspoloženja autora, koga volimo u srcu Isusa Krista. Jer često se dogodi da neistina i istina imaju izravan učinak na razumijevanje i vode nas da prihvatimo ili odbacimo prijedlog čak i prije nego što smo o njemu raspravili. Imamo razloga smatrati da nam je Bog naš Gospodin dao milost razlikovanja duhova, i svoj sud pripisujemo više ovom daru nego drugim uzrocima. Ali razlučivanje koje je kasnije potvrdilo ovaj sud je bilo sljedeće.

1. Ovaj duh proroštva ili uvida, osobito ovaj koji se odnosi na reformu Crkve, anđeoskog pape i tako dalje, koji je toliko godina bio aktualan, bi se s pravom trebao razmatrati s puno nepovjerenja. Čini se da je ovim putem nečastivi pronašao priliku da napravi budalu od svih onih za koje otkrije da su skloni prihvatiti ovakve stvari. On u obzir uzima darove, karakter, učenje i, prema vlastitom vidu, milosti ovih izvanrednih pojedinaca, od Amadeu – da se ne vraćamo u dalju prošlost – i Girolama Savonarole koji je bio čovjek velikih i izvanrednih darova. Kada se vidi kako se čovjek takve razboritosti i učenja, a koliko možemo vidjeti i velikih kreposti i pobožnosti zavede, osobito kada je bio spreman podložiti se takvim ispitivanjima kako bi bio siguran da je njegov duh od Boga, to je zaista dovoljno preplašiti se bavljenja takvim stvarima. A ipak je bio u krivu, kako možemo vidjeti, sada kada je proteklo vrijeme koje je svojim proročanstvom obuhvatio.

Govoreći o modernim vremenima, izvor je velikog čuđenja u našim vlastitim danima kada vidimo kako su mnogi postali u to upleteni, među njima čak i neki kardinali poput Galantina, čiji je slučaj poznata stvar, da ne spominjem druge koji nisu toliko poznati i čija imena izostavljam samo iz poštovanja prema njihovoj reputaciji, koji su nesumnjivo držali i sada drže da će biti anđeoskih papa koji će reformirati Crkvu. Bio je jedan poznati službenik pape Pavla koji se zvao Ambrose, koji je u ovo bio uvjeren i koji nije bio spreman predati papinstvo nizašto nego za njegovu punu vrijednost.

Ovih dana je također bio jedan čovjek u Urbinu koji je imao slična uvjerenja i koji je otišao tako daleko da je odjenuo papinsko ruho i oformio kardinale. Ubrzo mu se priključilo tako puno sljedbenika da je vojvoda Urbino mislio da neće biti jednostavno riješiti se uljeza i ukloniti ga sa svog teritorija. Isto se dogodilo u drugim dijelovima Italije, poput Spoleta, Calabrie, gdje je ovih dana nasljednik sv. Franje Paula smislio ideju da mora postajati anđeoski papa koji će reformirati Crkvu. Njegov izbor se trebao dogoditi prošlog svibnja, ali to se nije dogodilo.

Guillermo Postelo je dopustio da slične ideje obuzmu njega, a vaše gospodstvo zna koje izvrsne kvalitete je imao. Zbog toga su ga morali ukloniti iz kuće ovdje. U Veneciji, gdje se sada nalazi, je čekao vrijeme kada će se njegovo proročanstvo obistiniti. U međuvremenu je Franjo, kralj Francuske, koji je prema Postelu trebao biti vladar u vrijeme kada se to trebalo obistiniti, umro. Ali unatoč tome on sada pronalazi načina da izbjegne neistinu svog proročanstva i kaže da je kralj stajao na putu Božjih nauma zato što je odbio vjerovati. Sada će njegov sin biti taj koji će izvršiti Božje planove, kao što je Jošua to učinio umjesto Mojsija, kada mu je bilo rečeno da bi on trebao biti taj koji će voditi djecu Izraela u Obećanu Zemlju. I zaista je bilo tako. Postel je sada jednako privržen svojoj ideji, čak i više nego ranije, štoviše bez ikakve nade iscjeljenja. Zaista, jadnik je pao pod tako nedopustive zablude da one daju dobar uvid u stanje njegovog uma. Činjenica je da gledaju na njega kao na nekoga za koga nema nade i kome su zabranili propovijedati. Čak bi mu i inkvizicija htjela suditi.

Poticaji za promišljanje:

Možeš li za ljude s kojima si u zavadi reći da ih voliš u srcu Isusa Krista? Kako Isus njih čuva u svome srcu? Kako se za njih zalaže? Možeš li ih voljeti Njegovom ljubavlju?

Voliš li poslušnost i poniznost? Služiš li se njima pri donošenju odluka i pri djelovanju? Gdje se oholost uvukla u tvoj pogled? Koji dio sebe nisi spreman obrezati?