Odbijanje crkvene časti poradi onog više

Pismo 149.

Svjesni smo dobra i svetih dispozicija koje je vaše veličanstvo uvijek iskazivalo ovoj najmanjoj Družbi i pogotovo prema pojedinim njenim članovima. I sada bi vaše veličanstvo željelo pokazati ovo na konkretan način, vršeći Bogu službu, a nama uslugu tako što će promaknuti Oca Magistra Claudia na biskupsko dostojanstvo. Vidljivo je svima da su namjere vašeg veličanstva svete, s obzirom da su Vaše želje pobrinuti se za skrb duhovne dobrobiti duša koje su povjerene vašoj brizi na Božju slavu i pokazati nama, koji smo toliko nevrijedni, veliku dobrostivost i ljubav koju gajite prema nama u Gospodinu. Nikad nećemo prestati zahvaljivati vašem veličanstvu u Božanskom Veličanstvu, i neka Bog u Svojoj beskrajnoj milosti bude sasvim zadovoljan nagraditi vaše veličanstvo i utisnuti duboko u vaše srce (kako se nadam da hoće), kako biste mogli biti od još veće koristi nama u promicanju savršenstva našeg skromnog poziva. Ovo nikad neće biti izvršeno bolje nego tako da nas koristite bez da nam dodjeljujete ikakve časti. Ovo je naša najiskrenija želja, jer smo savjesno uvjereni da bi prihvaćanje časti bio oštar udarac Družbi – tako velik udarac zapravo, da kada bih pokušao zamisliti neki način uništavanja Družbe, pomislio bih na prihvaćanje biskupstva kao jednog od najboljih, ako ne najbolji način. Osim mnogih drugih razloga, priložit ću sljedeće.

Prvo. Družba i njezini članovi su ujedinjeni u jednom te istom duhu; naime, putovati različitim mjestima po svijetu, među vjernicima i nevjernicima, kamo nas šalje Sveti Otac. Zaista, duh je Družbe ići u svoj poniznosti i jednostavnosti od grada do grada i od mjesta do mjesta, bez puštanja korijena igdje. Ovaj duh Družbe je odobrila Sveta Stolica kako je vidljivo u bulama, gdje o nama piše „kako se pobožno vjeruje, nadahnućem Duha Svetoga, itd.“ Napustiti ovu jednostavnost bilo bi rasplitanje našeg duha, našeg poslanja; i učini li se to, Družba bi bila sasvim uništena. Tako da vidimo da bi činjenje dobroga u jednom dijelu, vodilo k više štete cijelom tijelu.

Drugo. Kako Družba napreduje u svom Duhu, Bog naš Gospodin joj se obznanjuje velikim duhovnim koristima dušama. Premda se tlo dijelova Njemačke pokazao neplodnim, u Portugalskom dijelu Indije je jedan naš u jednoj godini krstio gotovo osam tisuća duša. Drugi u samom Portugalu, osim sabiranja bogatog uroda u kraljevstvu, doveo je više od dvadesetorice da se odreknu svijeta i odu u Indiju, a još je stotinu učenika koji bi bili voljni otići tamo, ili drugamo, ako će moći biti od neke koristi Bogu našem Gospodinu. Nemam želju biti zamoran, u suprotnom bih mogao reći puno o Kastilji, Barceloni, Valenciji, Gandiji i drugim mjestima, osobito u Italiji, i o dobrome koje se Gospodin udostojao učiniti kroz ovu Družbu dok ona nastavlja u duhu kojeg joj je Njegovo Božansko Veličanstvo udijelilo.

Treće. Do sadašnjeg trenutka nas je samo devetorica profesa, a kako je četvorici ili petorici od njih već bio ponuđen biskupski red, morali smo čvrsto odbiti. Sada, ako bi jedan prihvatio, drugi bi uskoro učinio jednako, i ostali bi slijedili njihov primjer. Rezultat bi bio ne samo gubitak našega duha, nego i potpuno uništenje Družbe, na način da bi bilo izgubljeno ono više nauštrb manjega.

Četvrto. Ako bilo koji od Naših prihvati biskupski red, osobito u ovim danima i na mjestu gdje je Družba ustanovljena (kolikogod daleko bilo mjesto koje su dostigli), i uživa dobru reputaciju na izgradnju vjernika, ova reputacija bi na kraju ispala trpka, na razgradnju i čak skandal onih koji nas cijene i koji napreduju putevima duha, na žaljenje onih koji su indiferentni ali željni napredovanja, i na veliko nazadovanje i sablazan onih koji su nam protivni. Ovi bi pronašli izlike za vlastito traženje nedostataka i klevete, na sablazan mnogih duša za koje je Krist naš Gospodin umro na križu. Jer toliko je uznapredovala korupcija u svijetu da, u trenutku kada jedan od Naših korakne u papinu palaču ili palaču prinčeva ili kardinala ili utjecajnih ljudi, smatra se da nas motivira ambicija. Ako sada prihvatimo biskupiju, bilo bi najlakše potaknuti zle jezike, kritike i posljedično tome uvrede Bogu našem Gospodinu.

Dobar i bogobojazan kralj poziva O. Claudea Le Jaya da prihvati biskupiju u Trstu. Ignacije odgovara pismom u kojem razlaže razloge zbog kojih bi to moglo naštetiti Družbi i dušama koje su u njezinoj skrbi.

Poticaji za razmišljanje:

  • Što je Ignaciju mjerilo uspjeha u životu? A tebi?
  • U čemu se ponosi i raduje kada govori o članovima svoje Družbe? Čime se ti ponosiš i čemu se raduješ?
  • Ne boji se odbiti kralja, kojega smatra svojim dobročiniteljem i Bogobojaznim vladarom. Čega se boji? Moli za milost straha Božjeg.