Ono što više vodi Bogu (magis)

Pismo 146.

Rim, 13. i 18. listopad, 1546.

Moj Gospodine u našem Gospodinu.

Neka suverena milost i vječna ljubav Krista našega Gospodina uvijek bude nama pomoć i podrška.

Danas, 13. listopada, primio sam dva pisma, jedan od Magistra Jeromea Domenecha datiranog 25. rujna u kojem mi govori kako pisma Ivana Pavla i moja nisu stigla u Bolognu i da bih mu trebao kopiju u Barcelonu. Činjenica je da na sam dan kada smo se rastali u vili, iako samo na kratko vrijeme, pisao dva pisma prije odlaska u krevet i stavio ih u poštu. Moja pisma su zatim odaslana istim nebeskim, ili još bolje, zemaljskim putem kao ona koja je Magister Jerome pisao meni u Bologni 25. rujna i koja su stigla ovdje 13. listopada, zajedno sa druga dva pisma Magistra  Batista Pezzanoa, koja su datirana 28. rujna, zajedno s jednim vašim. On posreduje između Benedikta i svoje majke i prikazuje se veoma darežljivim prema svojoj majci. Prilično sam zadovoljan svime što je ponudio i potrudit ću se najbolje odraditi svoj dio. Nadam se i prilično sam uvjeren da je spremniji odstupiti od svoje majke nego što je Benedikt od svoje. Dok pišem ovo, rečeno mi je da je prošao kroz Rim skupljajući svugdje milodare. Išao je prositi milodare bez mog saznanja o tome. Čini se da je on mladić koji, ako ustraje, može učiniti velike stvari.

Od povratka Ivana de Vega s papom, nije bilo pošte ni brzoteče za Španjolsku. Trebala je poći prošli tjedan, i priložio sam podulje pismo, ali još nije krenulo. Gospodin  Ivan de Vega misli da pismo za Barcelonu treba poslati izravno princu – vjeruje, s ovom poštom. Nisam Vam mogao poslati kopiju u Barcelonu jer je osoba koja vodi registar zbog bolesti ostala u Folignu. Pripremam dvije kopije ovog pisma, jednu za Barcelonu, a drugu za Valenciju, s nadom da će jedna od njih doći u Vaše ruke.

Ne mislim da će biti dobro dati pismo koje je Ivan Pavao slao svom ujaku u Barceloni, jer ono što se dogodilo ovdje, takve je naravi da se mora vidjeti izbliza. Hoću reći da je gđa Roser željela dvije stvari. Prvo je željela ostati u prijateljskim odnosima sa mnom, i molila da joj dam pismo u kojem će biti jasno da ju se ne otpušta ni zbog kakve krivnje. Također je imala neke primjedbe o dogovorima s obzirom na vremenite stvari. Cijeli ovaj slučaj je uređen u prisustvu g. Eleanor Osorio, same Isabel, Ivana Boscha, mene i još jedne vanjske strane. Kažem da je imala primjedbe jer je, tri ili četiri dana nakon što su ovi dogovori zaključeni, zbrojila svoje troškove, kako je smatrala i tvrdila da joj prema njezinim izračunima naša kuća duguje pozamašnu svotu novca. Jednom riječju, nisam se htio složiti s prvim dijelom dok se drugi ne raščisti, jer sam potpuno uvjeren kako je pravo na našoj strani. Zamolio sam da imenuje nekoga da ju predstavlja te da ću ja imenovati nekog drugoga da predstavlja mene na što je s mukom pristala. Moj je prijedlog bio da bismo se, ukoliko se ovo dvoje ne slože, trebali pokoriti presudi neke učene i poštovane osobe, poput one revizora Rimske Rote ili nekoga sličnoga. Kada ovo svrši, papin vikar ima zaključiti slučaj kako bi se izbjegao skandal, što bi ovdje bilo značajno, da ne spominjem što bi se moglo očekivati u Barceloni, gdje neki govore u njenu korist, a drugi u našu. Na ovaj način, ako se svidi Gospodinu, sav ovaj posao oko novca, oporuka i donacija bi bio riješen, a mnoge uvrede protiv Njegovog Božanskog Milosrđa izbjegnute, što se drugačije ne bi moglo izbjeći. Neovisno o tome bismo trebali imati dobar presedan za buduće reference.

Matthias je presudio u našu korist kod papinog vikara, osuđujući samog sebe i iskazujući svoju želju da se s nama pomiri.

Barbaran je predao dug prigovor protiv kuće Sv. Marte, i njegova svetost je zadužila Kardinala Crescenzija da to istraži. Razgovarao sam s njim jučer, i rekao mi je da je prigovor bio bez osnove. Konkretno, Barbaran je rekao da ovu kuću sv. Marte vodimo bez apostolskog autoriteta (njegovo najčasnije gospodstvo znalo je da nije tako) i da smo odlučili reformirati cijeli svijet; da smo skicirali statute s namjerom izganjanja svih udanih žena iz Rima koje su proglašene krivima za preljub, te druge takve optužbe bez najmanje podloge. Kardinal, svjestan svega ovoga, me je uputio kako da postupam u razgovoru s Njegovom svetošću kako bi se ove stvari rasvijetlile, da bi se vidjelo pravo stanje. Uvjeren sam u našem Gospodinu da će ovo biti ishod.

Nakon predavanja ovog prigovora kardinalu, Sveti Otac je udijelio ljubaznost po pitanju bula za Padovu na sljedeći način. Prvo, pisanje bula: dodijeljeno nam je pravo da ih sami sastavimo iako ovo obično radi sam Sveti Otac. I sada, ubrzavanjem bule u tajnosti, što bi u suprotnom slučaju bio zadatak službenika Kancelarije, kolegij je, kako mi kaže g. Peter Codiaco, uštedio više od 2000 dukata.

Deanu Rocci sam dao zamolbe za potpuni oprost koju traži njegovo gospodstvo vojvoda za Vježbe, te također za kolegij i sveučilište koje njegovo gospodstvo želi osnovati. Dajući mu ove zamolbe, zamolio sam dekana da razgovara sa svetim Ocem. Vjerujem da će to učiniti u tijeku ovog tjedna, te potom otputovati u Milano, kamo ga je sveti Otac pripremao poslati, kako mi je rekao prekjučer.

Pozdravi u moje ime g. Christophera. Završavam moleći Boga našeg Stvoritelja i Otkupitelja da nam da Svog Duha Svetoga sada i uvijeke.

Ovo je već bilo napisano kada je Kardinal Crescenzi prošli petak obavijestio papu da prigovori koje je Barbaran predao protiv kuće sv. Marte nisu imali nikakve temelje. Štoviše, kako vikar Archinto mora prvo predložiti pitanje u Signaturi i kako je dekan u žurbi, dali smo mu zamolbu za izgradnju kolegija i sveučilišta kako bi ih mogao predstaviti. 

Sveti Ignacije rješava niz pitanja o Družbi. 

Poticaji za promišljanje:

  • Na početku pisma Ignacije primjećuje magis jednoga od novih članova, kroz to kako je samoinicijativno prosio milodare bez da mu je išta o tome rekao. Koja dobra djela ti činiš u skrovitosti? 
  • U čemu te Bog poziva na magis, na ono više, da to činiš zbog Boga a ne zbog ljudi?
  • Ignacije se u sporu postavio neopredijeljenim i odlučio se pokoriti presudi učene i obrazovane osobe. Iako je imao svijest da je u pravu izložio se mogućnosti da bude proglašeno i drugačije, želeći time ostaviti otvorenim da Gospodin čini kako Mu se svidi. Ishod je bio dobar. Imaš li ti takvu neopredijeljenost u svojim sporovima? Možeš li tražiti Ignacija za zagovor da u svim raspravama i sporovima ostaneš otvoren za sve ishode?