Pismo Mateju Sebastijanu de Morranu

II, 345-347, Pismo 581

Matej Sebastijan de Morrano bio je kraljevski upravitelj kanala u Saragossi. Sa svojom uobičajenom ljubaznošću i uljudnošću, Ignacije mu piše kako bi mu rekao da ne može preuzeti upravljanje klarisama u Barceloni.

Rim, 22. veljače 1549.

Vrlo poštovani gospodine u našem Gospodinu,

neka Vas suverena milost i vječna ljubav Krista, Gospodina našega, pozdravi i posjeti, s Njegovim presvetim darovima i duhovnim milostima.

Čuo sam o Vama od drugih prije ovoga, i o posebnom daru milosrđa kojim Vas je Tvorac milosrđa darovao, i o svim dobrima koja ste učinili za našu najmanju Družbu. Stoga osjećam posebnu dužnost da Vam želim biti na usluzi u našem Gospodinu. Vaše pismo od trećeg dana ovog mjeseca pridonijelo je mojoj informiranosti i mojoj želji. Ovo pismo, koje je bilo tako puno poniznosti i privrženosti, stiglo mi je ovaj tjedan; i utoliko mi čini jasnijima Božje darove Vama, utoliko manje razloga vidim za to da budete tako velikodušni u dijeljenju tih darova s nama. Molim Boga, Gospodina našega, na čiju bi slavu trebali biti svi blagoslovi, da Vam sa svojim beskrajnim milosrđem i duhovnim darovima koji proizlaze iz njega uzvrati za milosrđe koje Vam je pružio za nas. Reći ću samo da mi je veliko zadovoljstvo u Gospodinu razmjena pisama između nas, i donijelo bi mi i više zadovoljstva kad bih Vam, prvom prilikom koju mi pružite, mogao pokazati želju, koju mi Božanska Dobrota daje, želju da Vam služim u duhovnom smislu na bilo koji način, držeći se svog zavjeta siromaštva.

Ali morate razumjeti da autoritet Svete Stolice posreduje i sprječava našu Družbu u poduzimanju zadatka za koji biste Vi i pobožne gospođe svete Klare htjeli da ga [Družba] preuzme. U skladu sa svojim Institutom, Družba mora biti takoreći jednom nogom na cesti, spremna hitati s jednog mjesta u drugo. Dakle, bilo bi ozbiljnih poteškoća kad bi se trebala ograničiti na upravljanje ženskim redovničkim samostanima. Ne zato što to nije dobar posao za preuzeti, nego to je posao koji bi nam bio velika smetnja i nije u skladu s našim načinom života. Sad je već prošlo puno vremena otkad smo pitali Svetog Oca da nas izuzme od posla ovakve vrste. Već je potpisao dokumente koji nas isključuju iz toga tako da ne bi sad bilo moguće djelovati protiv autoriteta i protiv njegovih službenih dekreta. Ali ako bi Družba ikad trebala preuzeti takav posao, volio bih, i zbog Vašeg zahtjeva i zbog dobrostivih osjećaja kakve gajimo prema tim redovnicama, da taj posao započne s njima. S druge strane, ne sumnjam da će osobe koje su tako produhovljene i tako privržene Božjoj volji, koje nadalje sigurno imaju živu vjeru i nadu u Njegovu Božansku Providnost i tako širok pogled za opće dobro, konačno kako priliči ispričati Družbu u ovom slučaju.

Neka svima nama vječna mudrost i beskrajna dobrota Isusa Krista Gospodina našega i Boga udijeli svoje svjetlo i čestitost uma, tako da možemo uvijek znati Njegovu presvetu volju i savršeno ju ispunjavati. Vaš skromni sluga u našem Gospodinu…

Poticaji za promišljanje:

Kako ti odgovaraš na molbe i zadatke od drugih kad osjećaš da nisu primjereni za tebe?

Iz kojih razloga prihvaćaš (ili ne prihvaćaš) obavljati zadatke koje ti drugi zadaju?