Nastavak pisma ocu Andrewu Ovideo
Pismo 295.
Nastavak pisma u kojem Ignacije daje mnoge ozbiljne razloge zašto poslušnost, kao posebnu oznaku
Družbe, treba ozbiljno prakticirati.
Postoji i druga metoda podvrgavanja razumijevanja poslušnosti. U upotrebi je kod svetih otaca, lakša je i
sigurnija. Pretpostaviti je (kao što se to radi u pitanjima vjere, na primjer), da bez obzira što je to
naredba nadređenog, ona je vrhovna naredba Božja i Njegova Presveta volja; i onda naslijepo, bez
ikakvog upita, nastaviti, s nekom vrstom strasti za poslušnošću, s izvršavanjem onoga što je naređeno.
Trebamo vjerovati da je Abraham upravo tako djelovao kada mu je naređeno da žrtvuje svog sina Izaka.
Slično je i u Novom zavjetu, kako je činio jedan od svetih otaca o kojem govori Kasijan, opat Ivan, koji
nije propitkivao je li zapovijed korisna ili ne, kad je s velikom revnošću čitavu godinu zalijevao suho drvo
ili kad je, na zapovijed svoga poglavara, tako ozbiljno pokušao pomaknuti stijenu koju ni mnogo ljudi ne
bi uspjelo pomaknuti.
Vidimo da je Bog naš Gospodin ponekad potvrdio ovu vrstu poslušnost čudima. Mavro, učenik sv.
Benedikta je na zapovijed poglavara sišao u jezero i nije potonuo. Drugom jednom je poglavar
zapovjedio da mu dovede lavicu i ovaj je otišao, našao je i doveo svome poglavaru.
Pod ovim primjerima mislim na način podvrgavanja nečijeg vlastitog suda, bez daljnjeg ispitivanja, to
prakticiraju sveci. Mi pretpostavimo, naravno, da je zapovijed sveta i u skladu s Božjom voljom. Ovaj
primjer treba oponašati u svemu gdje očito nema grijeha, od strane svih koji žele biti savršeno poslušni.
Poticaji za promišljanje:
Jesi li spreman odreći se tebi dragih stvari naslijepo?
Imaš li čežnju srca da tvoja vjera bude kao i Abrahamova?