Nastavak pisma ocu Andrewu Ovideo
Pismo 295.
Nastavak pisma u kojem Ignacije daje mnoge ozbiljne razloge zašto poslušnost, kao posebnu oznaku
Družbe, treba ozbiljno prakticirati.
Sigurno je da, ako je poslušnost žrtva paljenica po kojoj je cijeli čovjek bez imalo suzdržanosti ponuđen
vatri milosrđa svome Stvoritelju i Gospodinu kroz ruke Njegovih službenika i budući da je to potpuno
predanje kojim se čovjek razvlašćuje sama sebe, da bude posjedovan i upravljan Božanskom Providnošću
preko svojih nadređenih, ako je to istina, sigurno je da to uključuje naređivanje ljudskih djela, ne samo
izvršenje zapovijedi, nego i volju koja pristaje na zapovijed kao i prosudbu, koja mora odobriti zapovijed
nadređenog u mjeri u kojoj će prosudba energijom volje do toga dovesti.
Ova poslušnost, daleko od toga da na nadređenog gleda kao na čovjeka podložnog pogreškama i
slabostima, trebala bi u njemu vidjeti Beskrajnu Mudrost i Dobrotu čijoj će se božanskoj providnosti
čovjek pokoriti i po kojoj će sebi dopustiti da njime upravlja posredstvom Njegovih službenika, s nadom
u potpunu usklađenost s Njegovom svetom voljom, što je prvo i univerzalno pravilo svake čestitosti i
pravednosti. Iz ljubavi prema Njemu on će se prilagoditi svom nadređenom kojem se pokorava na
Njegovo mjesto kao drugo i odmah prepoznato pravilo, uvjeravajući sebe da su ta dva pravila identična,
kada zapovijed nadređenog odgovara božanskoj volji, budući da je Krist naš Gospodin rekao u Evanđelju:
„Tko vas sluša, mene sluša; a tko vas prezire, mene prezire.”! Sveti Pavao, pišući u istom duhu Efežanima
i pozivajući se na one koji duguju pokornost svojim svjetovnim gospodarima, kaže: „Robovi, slušajte
svoje zemaljske gospodare kao Krista sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni
koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju; dragovoljno služe kao
Gospodinu, a ne ljudima.“ I opet Kološanima: „Što god činili, činite to srcem, kao Gospodinu, a ne
ljudima, … Služite Gospodinu Kristu.”
Poticaji za promišljanje:
Vidiš li u svojim crkvenim poglavarima (župnik, biskup, papa) ili duhovnim vođama „Beskrajnu Mudrost i
Dobrotu“ čijoj ćeš se volji pokoriti?
Što ti to olakšava vidjeti, a kad ti je poteškoća?