Nastavak pisma Franji Borgiji, vojvodi od Gandije

XII, 632-54, Appendix VI, Pismo 3

Nastavak pisma sv. Ignacija u kojem obrazlaže svoje razloge protiv proročanstva za izbor novog pape iz reda Isusovaca.

Srpanj, 1549

Karakter Oca Onfroya

Također postoje razlozi za osudu proročanstava koja su opisana ranije u ovom pismu, a koja proizlaze iz karaktera magistra Onfroya. U naravnom poretku, upravitelju je potreban pravilno raspoložen subjekt koji bi mogao primiti njegov utjecaj, isto je tako i u nadnaravnom redu, iako se u nekim prilikama može dogoditi suprotno, s obzirom da Božjoj beskonačnoj moći nije potrebno da subjekt bude pravilno raspoložen. Ali govorimo o većini slučajeva, iako čak ni ovdje nije nužan pravilno raspoložen subjekt. Shodno tome, kada bismo vidjeli osobu koja je otvorena takvim milostima, naš bi razum bio sklon povjerovati da ih posjeduje. A kada bismo vidjeli nekoga tko im nije sklon, nego raspoloženja koje se lako može zavesti, priklonili bismo se suprotnom pogledu. Iz sljedećih razloga je jasno da magister Onfroy ima tendenciju biti zaveden.

1. Iz perspektive njegovog razumijevanja. Uzevši u obzir prirodni temperament uma vidljivog u načinu na koji govori o Ocu Oviedu, može se zaključiti da on nije ispravan subjekt za dar proroštva. U njegovom razumijevanju postoji zbunjenost, kako nas je upozorio otac Oviedo, i zbog ovoga nije dobar u poučavanju. Kako bi razumijevanje bilo prikladno za proročanstvo, ono mora biti jasno i nedvosmisleno, ne samo pri primanju prosvjetljenja, nego i pri razlučivanju onoga što je u njima objavljeno kao apsolutno, a što je otkriveno kao uvjetovano, i razlučiti što zna naravnim, a što nadnaravnim putem, jer ako ih se međusobno ne razlikuje, lako ih se može zamijeniti.

2. Jedna druga indikacija da je u ovome prevaren je ova koja se može vidjeti u broju 24 i mnogim drugima, a to je da je on čovjek koji je potpuno zadovoljan vlastitom prosudbom i prekomjerno fiksiran u vlastitom mišljenju. Ono što je doprinijelo ovoj strogoći ili tvrdoglavosti je njegova produljivana i protupropisna molitva i druge misaone vježbe, zajedno s tjelesnim mrtvljenjem. Prirodan rezultat ovoga je taj da, što se racionalno biće više udaljava od materijalnih stvari, tim se više njegovo razumijevanje zatvara u onome što shvaća, bilo da je to istinito ili lažno. Često se događa da takva osoba, pogotovo ako je zaslijepljena dimom nekih strasti – što se čini da se često događalo u ovom slučaju – prihvaća ono sumnjivo i lažno kao samu istinu.

3. Još jedan čimbenik koji doprinosi njegovoj obmani je njegova indiskrecija kojom je prakticirao određene tjelesne i misaone vježbe. Do nas je došla vijest da je pretrpio krvarenja i druge poremećaje. Bojim se, a i čini se vrlo jasnim da je ovim načinom poremetio vlastitu maštu i oštetio one moći duše u kojima počiva razlučivanje određenih stvari, po kojima se razlikuje istinsko od neistinitog, dobro od lošeg. Kao rezultat poremećenosti ove sposobnosti nastaje delirij itd, i prilično je moguće da mu se, ne daj Bože, mogu pojaviti jasniji znakovi još većih zabluda kada dospije u ovaj stadij.

Poticaji za promišljanje:

Kada si raspoložen djelovanju Duha Svetoga?

Jesi li spreman odustati od vlastitih prosudbi? Koje te strasti osljepljuju?