U prvom članku dotaknuli smo se definicije kreposti za koje smo rekli da su čvrsti stavovi, stalna raspoloženja i trajne savršenosti razuma i volje koji ravnaju našim strastima i upravljaju našim vladanjem kako bismo imali naviku činjenja dobra. Da bi to mogli malo bolje razumjeti pogledajmo pobliže na što mislimo kada kažemo navike i kako nas vode tome da rastemo u dobru ili pak zlu. Navike predstavljaju one radnje koje često ponavljamo [1]. Toliko često da su to već naše automatske reakcije na određenu situaciju – ustaljeni obrazci ponašanja. A to ponašanje može biti dobro ili loše [2].  

Uzmimo za primjer kakvi smo u buđenju. Mogu se ustati iz toplog i udobnog kreveta na prvi alarm ili pak odgađati ga tko zna koliko puta dok napokon ne napravim taj teški korak. U tom slučaju njegujem ništa drugo doli svoju lijenost, a što to činim u dužem razdoblju to će više to ponašanje postajati moja ustaljena navika, dio mene. Postaje dio mog karaktera, koje se onda prelijeva i na druge stvari u životu, kako sam iznutra pa i kakav doživljaj samoga sebe imam. Stoga njegujući loše ponašanje, razvijam loše navike odnosno poroke, čime rastem u neurednim sklonostima i/ ili gomilam grijeh na grijeh. Ako pak budem dosljedan ustajanju na prvi alarm, na vrijeme, razviti ću i četiri vezane vrline: gorljivost i hrabrost prilikom izlaska ispod toplog pokrivača u hladnu sobu; pravednost kroz odgovorno pristupanje svojim dužnostima toga dana čime ću moći u pravo vrijeme činiti ono što trebam davajući svakome ono što mu pripada; umjerenost jer si ne grabim užitak topline i mekoće kreveta i sna; te razboritost kroz sve to tražeći pravu mjeru. 

Grčka riječ “arete” od koje potječe riječ krepost može se prevesti kao “izvrsnost u postojanju” i u grčkoj filozofiji odnosila se na ispunjenje svrhe – življenja do punog potencijala. [3] Jer jedne navike vode me k ispunjenju onih pravih ljudskih težnji, izvrsnosti ljudskog života za koju sam stvoren, a druge me od toga odvode, zato i jesu loše. [2] Upravo te dobre navike unutar našeg karaktera podrazumijevamo krepostima. Kroz vanjska djela mi zapravo gradimo sebe iznutra, odnosno određene kvalitete unutar našeg karaktera. Što ćemo više hrabrih, razboritih, umjerenih i razboritih djela činiti, to ćemo više imati sklonost (unutar sebe) odabirati i činiti tako u svakoj novoj situaciji. Te kvalitete postajat će sve više dio našeg karaktera, naš novi obrazac ponašanja, a s vremenom će ta sklonost prelaziti u naviku, odnosno rast ćemo u kreposti!  

Stoga je prvo pitanje – Kakav ti želiš biti? I gdje si trenutno u odnosu na to! Kada si posvijestiš mjesto gdje se nalaziš – odnosno postaneš svjestan svojih mana, grijeha ili neurednih sklonosti – tada ćeš moći krenuti na put da se oslobodiš svega onoga što te sprječava da živiš u slobodi. A za to je potrebno troje: vrijeme, trening i molitva.

VRIJEME – poštuj proces

Već smo svi čuli onu da stare navike teško umiru. Da bi krenuli razmišljati, reagirati i ponašati se na drugačiji način i da nam to uđe u naviku potrebno je prije svega vrijeme. Isto je i s krepostima. Moramo odabrati ono što je kreposno, dobro i učiniti to puno puta, ustrajno u dugom razdoblju da bi nam to prešlo najprije u sklonost, a potom u naviku. Ključno je da s tim ne smijemo stati. To je dugotrajan proces. Jer krepost nije nešto što možemo steći i onda posjedovati i nikada više izgubiti [2]. Zato katekizam kaže da su to trajna raspoloženja i trajne savršenosti – jer moramo stalno činiti ono što je dobro, kreposno da bi bili takvi. I uvijek u krepostima imamo prostora rasti. No, ako krenemo ponovno činiti suprotno onome što krepost nalaže, radimo ono što nije dobro, činimo zlo i time slabimo i narušavamo izgrađenu sklonost činiti dobro. Zapravo zamjenjujemo krepost s porokom. Ohrabrujuća je spoznaja što se ni to ne događa preko noći i za to je potrebno vrijeme, a Bog nam uvijek u ispovjedi daje milost da se vratimo k Njemu, čisti nas i ulijeva milost i snagu da ponovno krenemo dobrim putem. 

TRENING kroz tri vježbe

Graditi kreposti je kao kada želimo ojačati svoje mišiće pa krećemo kontinuirano vježbati, polako povećavamo opterećenje i broj ponavljanja vježbi kako ne bi stagnirali, a ako s vježbanjem prestanemo mišići vrlo brzo oslabe i opuste se. Znači za izgradnju kreposti potreban je trening. A za trenera uzet ćemo sv. Ignacija koji nam daje tri ključna momenta našeg treninga: POSVIJESTI, RAZUMIJ, KRENI U AKCIJU. [4]

Posvijesti

Odgovaranjem na pitanje kakav želim biti, a gdje sam sada otvaramo Bogu prostor da nam pokaže na čemu nas poziva da “radimo”. Bitno je ući u ovaj korak s Bogom – njega pitati i iz odnosa sagledati samoga sebe kako ne bi upali u samokritičnost, perfekcionizam, okrivljavanje. I onda pustiti Bogu da na površinu izvuče ono što trenutno najviše smeta mom odnosu s Njim, s drugima i prema samom sebi. Možda je to neki moj grijeh u koji stalno upadam (npr. psovanje) ili pak neka neuredna sklonost (npr. navika upadanja nekome u riječ). Zato je potrebno biti svjestan sebe u danu i redovito moliti egzamen kako bi vidjeli u čemu se to od Boga udaljavamo, a kako mu se u tim istim situacijama možemo zapravo bliže približiti. 

Razumij (pokušati razumjeti)

Svjesnost gdje trebamo raditi vodi nas u drugi korak, a to je razumijevanje. Potrebno je primijetiti i pokušati razumjeti pokrete koji se događaju u nama u tim trenutcima. Primijetiti što je to što me vodi u smjeru koji nije dobar, koji je korijen tom ponašanju. Ali i poziva li me nešto (i tko!) na neki drugi ispravniji smjer. A dobar pokazatelj su i plodovi koji u meni ostaju (ljutnja, razočaranje, krivnja, mir, radost, ljubav, nada). Potrebno je zastati i s odmakom se pitati što je to dobro za neki konkretnom trenutak, situaciju. U svima nama usađeno je ono što je istinski dobro i u dubini srca svi to znamo, a imamo i savjest koja nam može biti saveznik na tom putu ako je dobro oblikovana. Ali potrebno je imati i znanje o tome, te istraživati, čitati, tražiti savjet iskusnih osoba od povjerenja i tako otkriti što je to dobro u datim okolnostima i zašto. I onda to žvakati sam sa sobom i s Bogom sve dok sam u svom srcu to (donekle) ne razumijem i ne povjerujem. 

Kreni u akciju!

Upravo to nas vodi u treći korak – kreni u akciju! Sv. Ignacije nam tu govori da sa svjesnošću dolazimo do toga da možemo birati. Odbaciti ono što nije Božje i odabrati ono što je! [5] Jer da bi neki čin bio u potpunosti krepostan, moramo ga slobodno izabrati videći dobro u tom činu i priželjkujući to dobro! I naposljetku nije dovoljno znati i željeti, potrebno je to i učiniti! Potrebna su konkretna djela da bi se krepost na kojoj radimo očitovala i da bi se u njoj vježbali. Upravo to nam govori i latinska riječ za krepost “virtus” koja se može prevesti kao “snaga u djelovanju”. [3] Stoga kada dođe prilika za akciju daj u tome sve od sebe, onako do kraja, a ne preko volje ili s malo truda. Možda to neće biti moguće odjednom, ali s vremenom će doći radost u tome. Zato čak i ako ne osjećaš ili ne razumiješ do kraja, učini i onda pusti da ti plodovi govore i potvrde! Kako kažu “fake it till you make it”! 

MOLITVA je najvažniji suputnik

Iako na kraju, molitva je zapravo najvažnija na ovome putu. Želimo doći k Njemu i rasti i produbljivati odnos s Njim. Pokretač cijelog ovog procesa je Bog sam, on je taj koji zove na obraćenje, otvara oči, uči nas i daje nam pomoć da možemo u dobru napredovati. Ta suradnja s Bogom nije samo u onom prvom koraku gdje otkrivamo na čemu nas poziva raditi, nego treba nastaviti s Njim surađivati. I moliti za krepost koja ti je potrebna. A On će te poduprijeti u tom nastojanju otvarajući ti prilike gdje ćeš baš to moći vježbati. Te trenutke nazivamo kušnjama i baš tada treba ostati vjeran, postojan i kroz to ponizan i poslušan. Druga strana otvara nam oči da su to zapravo milosni trenutci i Božji darovi jer kroz to nas On mijenja i oslobađa. A da bi u toj borbi bili postojani vrlo je važan sakramentalan život – sveta Misa, pričest i redovita ispovijed kako bi se vratili u stanje milosti koje dođe kao da okreneš novi čisti list papira u bilježnici i kreneš dalje. 

Vrlo je korisno voditi se nekim uzorom, imati nekoga koga ćeš nasljedovati. Uz kreposne osobe prisutne u našem životu na koje se možemo ugledati i svetce kroz čiji život možemo učiti kako do svetosti, dao nam je svoga Sina. Kroz čitanje evanđelja i razmatranje Kristovog karaktera, učimo kakav je On i što je to dobro, ispravno i Božje. Pa se uvijek i u svemu možemo pitati – a što bi Krist učinio? I onda u molitvi dok gledamo konkretne trenutke iz svoga dana i sebe u njima, pustiti da nam to i pokaže. I onda činiti kao On. 

Za kraj upozorenje! Budi budan na to da želja za kreposti ne postane veća od želje za Njim samim. Nemoj biti sam sebi projekt. Možda nećeš napredovati brzinom kojom bi htio, ali ostani u povjerenju. Kao i sv. Pavao i mi nosimo svoj trn u tijelu te i nama Krist kaže “Dosta ti je moja milost, jer se moja snaga savršeno očituje u slabosti.” [6] Na kraju, ono zbog čega smo u sve ovo krenuli je da produbimo odnos s Njim. 

3D formacija trogodišnji je program koji mladim kršćanima pruža podršku u cjelovitoj izgradnji vlastite osobe. Prva godina teži postizanju naravne zrelosti kroz izgradnju kreposti (1D – Duša), druga razvoju osobnog i intimnog odnosa s Bogom kroz duhovne vježbe u svakodnevici (2D – Duh), a na trećoj (3D – Društvo) odlučujemo se darovati društvu i upoznavati ga kroz socijalni nauk crkve. Kroz 3D formaciju odgajamo mlade kako bi donosili Božju prisutnost u svim aktivnosti i svim zajednicama. Naš rad možete podržati donacijom na IBAN: HR6924840081502006471 uz opis plaćanja: Donacija za 3D formaciju. Hvala od srca za svaki dar.


Reference:

[1] James Clear, Atomske navike. Centar za osobnu izvrsnost, 2020.

[2] Whitmore Andrew, Saintly habits; Aquinas`7 Simple Strategies You Can use to grow in virtue. Ascension, 2022. 

[3] Izvor: https://www.helpingkids.org/single-post/why-virtue#:~:text=The%20English%20word%20virtue%20is,in%20action%E2%80%9D%20(2)

[4] M. Timothy Gallagher, Razlučivanje duhova, Vodič za svakodnevni život. Filozofsko-teološki institut Družbe Isusove, 2023.

[5] Duhovne vježbe; sv. Ignacije; točka 313

[6] Druga poslanica Korinćanima 12, 7-9