Ove subote animatori s prve godine TriD formacije posjetili su svoje drage prijatelje – osječke TriD animatore s ciljem izmjene iskustava u vođenju grupa i provođenju programa. Vozeći se i promatrajući maglovitu slavonsku ravnicu, podsjetili smo se koliko volimo svoju lijepu zemlju. Na putu smo se prisjećali svojih prvih dojmova kada smo vidjeli i upoznali jedni druge. Bilo je tu svačega – za neke smo mislili da konzumiraju droge, a kod nekih nas je očarao ženstveni zamah kosom. No, svakako smo shvatili koliko jedni druge uistinu volimo.

Došavši do dragog nam Osijeka i Isusovačke rezidencije, odmah smo osjetili otvorenost i toplinu naših Osječana. Nakon što smo se dobro upoznali i podijelili svoje motivacije za biti dio TriD priče, odlučili smo sagledati poteškoće i blagoslove u dosadašnjem animiranju. Stoga smo u parovima u šetnji Osijekom podijelili svoje osvrte na razdoblje koje je za nama. Bilo je to pravo bogatstvo i za jedne i za druge: vidjeti na čemu biti zahvalan i što još možemo bolje. Ovaj nam je razgovor u paru pomogao da podijelimo svoje brige, ali  i da uvidimo neka rješenja koje su sugovornici mogli dati na temelju vlastitog iskustva. Potom smo se svi zajedno okupili i podijelili svoje dojmove. Nakupilo se tu različitih pitanja i problema, od onih vezanih uz način rada, broja ljudstva u grupi, aktivnosti sudionika, zajedničke molitve, principa rada animatora i drugo. Bacili smo sve na hrpu i krenuli zajedno promišljati što mijenjati, što nastaviti, kako bolje služiti sudionicima programa. Odlično je bilo i to što smo mogli postaviti pitanja i na njih dobiti konkretne odgovore. Naše iskusne voditeljice i supervizorice (iliti sateliti) udijelile su nam brojne savjete i podsjetile nas koliko Bog djeluje u svemu što radimo.

Bez obzira što Osječani tek kreću s avanturom koja se zove 3D, u njihovu se radu prepoznaje predanost, ustrajnost, žrtva, istinsko promišljanje o odgovaranju na potrebe, ali i kreativnost i domišljatost. Sve nas je fasciniralo koliko ulažu truda i vremena, a još više koliku su kvalitetu uspjeli postići. Shvatili smo da, ako želimo da zelena jabuka dozrije, potrebno joj je sunce da bi postigla crvenu boju. Ne događa se to preko noći, a osim toga, potrebno je i Božje i naše djelovanje kako bi „jabuka“ dozrijela. Mi smo u osječkom 3D-u prepoznali koliko Bog djeluje preko njihove angažiranosti.

Nakon rada, odlučili smo otići u šetnju i uživati u ljepoti Osijeka. Doista, u njegovoj tajnovitoj ljepoti, u tišini grada, mirnoći Drave, čudesnosti mosta. Tako smo doživjeli jednostavnost ovoga grada, a usput i njegovu veličinu. Testirali smo prekrasno osvijetljen most skakajući od veselja… Poseban blagoslov našemu danu bila je Misa mladih na kojoj smo zahvalili za sva dobra koja smo primili u proteklom danu, ali i prikazali sve situacije, brige, probleme i strahove koji nas čekaju u danima koji su pred nama. Na primjeru Marijinu, naučili smo i da je važno pohranjivati događaje u svojemu srcu da bismo osluškivali Božju prisutnost u svojemu životu i svemu što radimo. Na kraju dana smo morali  poći u naš Zagreb, bez obzira što smo se tako lako zaljubili u taj divni Osijek.

A.K.