Kako bi pobliže upoznali društvo, njegove potrebe i odgovor Crkve na njih, treća godina 3D formacije započela je svoj Hod s isključenima. Jedna je to od četiri apostolske preferencije koja usmjerava rad isusovaca sa siromasima, odbačenima od svijeta i onima čije je dostojanstvo pogaženo. Želeći se pobliže upoznati s tim kako isusovci konkretno rade upravo na ovom području posjetili su JRS – Isusovačku službu za izbjeglice. 

Odbačenost, nepravednost, strah i – zahvalnost

Misija JRS-a je pratiti, služiti i zagovarati potrebe i prava izbjeglica te drugih prisilno raseljenih osoba. U ignacijevskom duhu, naši 3D-ovci nisu se samo upoznali s problematikom i stanjem u Hrvatskoj i svijetu po pitanju migrantske krize i radom JRS-a, već su u tome tražili i novo iskustvo Boga. Voditeljica 3D formacije Marina Grubišić svjedoči nam kako su im domaćini kroz mnoštvo podijeljenih iskustava približili što sve njihovi korisnici, ali i oni kao zaposlenici JRS-a, na svom putu prolaze i doživljavaju. “Pričali su nam o odbačenosti koju doživljavaju kada im zalupe vratima pred nosom dok traže stan ili posao u zemlji u kojoj se nadaju izgraditi bolju budućnosti, ili kako je to dok pokušavaju ući na vlak za koji imaju sve papire i dozvole, a brani im se. Naglasili su poteškoće svladavanja hrvatskoga jezika jer im je Google prevoditelj jedini učitelj pošto si tečaj nemaju čime platiti. Spomenuli su i strah koji osjećaju dok plutaju 7 sati na moru i ne znaju hoće li ikad opet vidjeti kopno…” 

A priča koja je posebno dotakla grupu bila je o tome kako su u jednoj akciji djelatnici JRS-a uzeli nekoliko divljih jabuka koje su pale sa stabla, a migranti kojima su pomogli su ih zaustavili i u znak zahvalnosti im ubrali i dali svježe jabuke s drveta. “Slušajući ih nama su se otvarale oči za skučenosti vlastitog srca, predrasude koje nosimo, a da ih nismo ni svjesni. Naši problemi postajali su nam sve manji, a srca zahvalnija”, govori nam Marina. 

Dostojanstvenost i zajednička borba

Svoje iskustvo posjete JRS-u s nama je podijelila i polaznica  3D formacije Mihaela. “Kada smo došli u JRS  ekipa nas je dočekala sa smiješkom i lijepo nas ugostila. Predstavili su JRS kao mjesto integracije, mjesto u koje svraćaš jer ti je tamo dobro, osjećaš se prihvaćeno i dobrodošlo. Jednostavno nam je rečeno da se osjećaju u JRS-u kao  ljudi koji imaju dostojanstvo. Dolazeći iz različitih kultura govorilo se o susretu s predrasudama koje svaki čovjek ima, ali se kroz zajedništvo i male znake pažnje i izlaska iz vlastite komfor zone one prebrode. Mihaela tvrdi kako je u JRS-u  potvrdila onaj unutarnji glas u njoj koji govori da smo svi ljudi i možemo pronaći zajednički jezik pružajući ruku, darujući osmijeh i dijeleći teške trenutke. “Kroz misli mi prolazi kako je konkretno dati se za one koji su na marginama društva i koliko možemo učiti od njih i to kroz tako malo kao što je samo sat učenja jezika s njima, slušanja njihovih patnji i dijeljenja različitosti iz naših kultura. Borba jednog čovjeka ne može drugog ostaviti ravnodušnim nego samo potaknuti na razmišljanje kako je čovjek biće dostojno života”, završava Mihaela. 

Svjesniji dostojanstva svakog živog bića, polaznici treće godine 3D formacije nastavljaju svoj put u nastojanju da svakome pristupaju najprije kao Božjem stvorenju, unoseći male promjene u društvo koje im je darovano, kojem su oni sami darovani i koje zajednički izgrađuju.