Više od piva: Topovska kugla

Sada već i ptice na grani znaju – SKAC Palma ima svoje prvo pivo! Nekako je i nama samima nevjerojatna ova pomalo nestvarna, ali i 100% istinita vijest. Zasigurno se sada pitaš, odakle nam ideja za izradu piva? Od Onog koji puše gdje hoće.

Upravo našoj volonterki Marini, kojoj je Bog ipak prvoj šapnuo, a možda zapravo i doviknuo: „Želim SKAC pivo!“, dajemo čast da ti ispriča kako je krenula ova pustolovna priča. Priča koja je putem doživjela svoje uspone i padove, nevjerojatne zaplete, još luđe rasplete i naravno, na kraju, baš veseli završetak.

Ideja je došla skroz slučajno, uz priču i zezanje na prvoj večeri novogodišnjih duhovnih vježbi u šutnji (tad još nismo morali šutjeti ?). Budući da radim u laboratoriju koji ima mini pivovaru, po povratku na posao, pomalo nesigurno, ispitala sam teren. Šef je dao zeleno svjetlo, a moj kolega Mario, dobri poznavatelj piva i procesa proizvodnje, pristao je pomoći. Tako neodlučna molila sam Boga za jasnoću. Možda pomalo smiješno, ali slika da s Isusom nazdravim, onako da si kucnemo boce, nekako me vodila dalje. Iako i dalje nesigurna kako će to sve ispasti, predložila sam ekipi iz SKAC-a da održimo eksperiment. I odjednom je sve zaživjelo. Dogovorili smo datum, recepturu, a posebno me dotaklo kada su nam sirovine donirali iz jedne pivovare s kojom naš laboratorij godinama surađuje. Gledajući s prozora kako kolega donosi tu kutiju sa svim potrebnim sastojcima, ostala sam ganuta Bogom koji proviđa i toliko daruje meni i svima nama u ruke.

Poteškoće i obeshrabrenost, ali i velika upornost

I sve je nekako teklo… Sve do dan prije samog eksperimenta. Tijekom završnih priprema opreme za kuhanje piva, pukla je pumpa. Nismo imali izbora nego odgoditi eksperiment. Bila sam baš tužna i ujedno se pribojavala koliko će uopće trebati vremena da se to popravi. Mario, naš tehničar Igor i ja pretakali smo desetke litara ulja iz pumpe u kanistre i ponovno u sustav, ne znam ni sama koliko puta, te stalno smišljali nove ideje kada nije bilo dobro. Iako je s vremenom rasla obeshrabrenost i iznerviranost oko zastarjele opreme, ne mogu zaboraviti kako se Mario trudio ne naživcirati i naposljetku – ne odustati. Samo da bih ja mogla skuhati pivo! Rekao je u jednom trenu – ne brini se, kuhat ćemo mi to pivo, ne znam kako, ali hoćemo!

Bilo mi je utješno gledati kako Bog radi na nama i po nama, izgrađuje nas da budemo bolji. Time je cijela ova „patnja“ oko pumpe dobila smisao i nije je više bilo teško nositi. Jer i u ovome je On bio na djelu. Bila sam Mu čak i zahvalna na tome jer ovo je bila mala cijena za to da budemo Njemu sličniji. Moj prijelomni trenutak u tome bio je preuzeti stvari u svoje ruke. Nisam se slagala s tehničarom oko nove ideje popravka. I nakon tri dana čekanja i gledanja kako ulje i dalje kapa, odlučila sam da ćemo sada probati na moj način. Koja radost i nevjerica je bila sutradan vidjeti da više ne curi! Nekoliko dana smo još sačekali da budemo sigurni da je sve u redu i eksperiment je ponovno oživio! Naučio me Bog kroz ovo da se ne bojim preuzeti odgovornost i vodstvo.

3, 2, 1 kuhaj!

Napokon je došao i taj dan. Kuhamo prvo SKAC pivo! Iskreno i dječje oduševljenje, uzbuđenost oko izrade piva na licima nekih sudionika  nikada neću zaboraviti. Nisam ni razmišljala da bi ljudima to toliko moglo značiti. Dan je protekao u kuhanju slada, kontroliranju temperature, miješanju, provjeravanju ošećerenja, kušanju pogače, razgovorima i smijehu. I čuđenju na otkriće tresilice! Ali i u učenju. Uz kavu smo već krenuli smišljati nazive za to naše pivo, i kako bi mogla izgledati etiketa, gdje nabaviti boce i koje. Lijepo mi je bilo gledati koliko su se ljudi već tada oko toga angažirali i koliko im je stalo. Uzeli su to kao nešto svoje i krenuli izgrađivati na bolje.

Punjenje boca, smišljanje etiketa i… snimanje reklame!

Nakon dva tjedna ponovno smo se okupili radi punjenja piva u boce. Napunili smo 60-ak boca i prvi put kušali to što smo napravili. Bili smo radosni, čak nekako i ponosni. Pivo je čekalo još barem tjedan dana odležavanja u boci.

No, nismo samo nestrpljivo čekali. Cijela ova priča oko piva dobila je novo poglavlje. Nastao je tim za izradu dizajna etikete za pivo u koji su se otvorena srca i drage volje dali umjetnica Iva Kriste (Diva Drawings) i naš Kristian. Mozgali smo oko naziva i boja na etiketi, a marljivci koji su bili na eksperimentu bacili su se u razmišljanje kako promovirati ovo pivo.

Baš kao i cijeli ovaj eksperiment s pivom, i ideja za reklamu došla skroz neplanirano. Noćni sati jedne nedjelje potakli su nam maštu te je reklama dobila i scenarij. Nije nam trebalo dugo da se i time pozabavimo! Sretna okolnost je bila da smo slučajno (ili ne? ?)  otvorili jednu bocu piva tijekom snimanja pa smo je mogli i zajednički podijeliti na kraju. Gledala sam te ljude koliko su se beskompromisno davali u cijelome procesu. Svatko od nas uložio je svoje talente, nije ih čuvao za sebe. Tu sam pronašla ono Više od piva. U jednostavnom davanju svake osobe koju je Bog poslao na ovaj eksperiment i u čistom zajedništvu koje je iz toga proizašlo, a koje se tako rijetko pronalazi.

Topovska kugla – dopusti da te pogodi!

U sjećanju na sv. Ignacija čiju 500-tu godinu obraćenja ove godine slavimo, odlučili smo se za naziv Topovska kugla. Zašto? Zbog želje da ovo pivo uistinu bude više od piva. Željeli smo da bude sredstvo koje će upoznati ljude sa životom sv. Ignacija i potaknuti ih na promišljanje pitanjem:„Koji je tvoj canonball trenutak?“, s nadom da će ih to dovesti bliže Bogu. Jer upravo je topovska kugla, koja iako mu je smrskala nogu i snove o viteškoj karijeri, bila sredstvo kojim je Bog sv. Ignacija privukao bliže k sebi. Pa zašto to onda ne bi mogao i pivom?

Sentir y gustar

S tim na umu, organizirali smo i kušanje piva. No, nije to bilo obično kušanje. Ovim kušanjem htjeli smo pronaći Boga u pivu i kako nam se On u njemu daruje. Pijući pivo moliti. Pitajući se je li to uopće moguće i pomalo zatečeni da nismo samo došli popiti pivo, usudili smo se probati nešto novo. Tako smo u tišini ispijali pivo i otkrivali u njemu nešto što prije nismo primjećivali. Ostala sam ganuta i zadivljena kako je Bog iskoristio gotovo svaki dijelić piva da bi došao na jedinstven način svakoj osobi tamo. Od zvuka otvaranja boce, mirisa piva, gorčine, hladnoće, pjene, mjehurića pa sve do etikete i onog pitanja – a koji je tvoj cannonbal trenutak. Bio je među nama. Žedan nas i naše ljubavi. I dok je On žeđao, nama je davao piti.

I čiča miča – gotova je priča? Naš Bog je – domišljat. I Njemu je sve – moguće. Zapravo je pitanje gdje bi ova priča mogla završiti jer mi smo željni još pive Njemu na veću slavu pripremiti! I pive, ali i mnogih drugih eksperimenata. Naši volonteri uistinu jesu naše nacionalno blago. Svaki poseban i jedinstven, donosi u sam SKAC ono nešto VIŠE. Zahvaljujući njihovoj neprestanoj domišljatosti, jednostavnosti, herojstvu i ljubavi mi kao jedna zajednica idemo prema naprijed. Bliže Bogu. Tražeći i nalazeći Njega u svemu – a od sada i u pivu. ?