U doba kada su nam Modrave u punom pogonu, donosimo vam priču o onome koji je do nas došao upravo preko njih! Mladić uvijek spreman pomoći – Mato Žilić. Kako je kod nas spoznao da „tek kada si svoj, onda si i Božji“, saznaj u nastavku.
Godine: 29
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? Volontiram na 3D-u u ulozi animatora, trenutno sam logističar na Modravama, a u druge projekte se uključujem po potrebi i pozivu. Izvan njega bavim se dizajnom, vodim svoju privatnu firmu.
Što voliš? Jednostavnost, red, biti hrabar u tome da pokušavam iznova.
Čega se bojiš? Kada idem sam u nešto i mislim da ću ja to napraviti dobro.
Omiljena SKAC vrijednost? Ljubav. Živim je tako da se učim od Gospodina ljubiti.
Mato + Modrave = dobitna kombinacija
Modravsko tlo Mato je po prvi puta osvojio 2018. godine i to ne na bilo koji dan. Bio je to 15. srpanj. Datum koji zvoni u glavi? Da, toga dana hrvatska nogometna reprezentacija postala je viceprvak svijeta! I dok su neki zbog te utakmice otkazali sudjelovanje na Modravama, Mato nije bio jedan od njih i to mu se naravno isplatilo 🙂 „Neki su zbog toga što su znali da nema dolje struje otkazali kamp, a nas koji smo se svejedno odazvali dočekalo je pravo iznenađenje. Na Modravama je bio postavljen laptop s projektorom i zajedno smo gledali utakmicu. Još je ljepše bilo to da smo svi dolje zapravo išli u hrvatskim dresovima.“
Od trenutka kada je vidio koliko je na Modravama dobro, Mato im se stalno vraća – u volonterskim ulogama. Animatorstvo, godišnje uređivanje maslinika, podizanje i spuštanje kampa – Mato je s nama. Što to za njega znače Modrave da im se toliko daje? „Modrave su život. Kada dođeš dolje u tu skromnost, tek tada počinješ živjeti. Svaki put me Modrave uče kako živjeti polako i normalno, bez obzira. Uče me kako upoznati sebe i vidjeti da sam dobar i vrijedan.“
Od želje za nečim novim do želje za služenjem
Motivi za volontiranjem kod Mate nisu uvijek bili jednaki. I dok ga je u početku vodila želja za nečim novim te svjesnost da će svojim davanjem i puno više dobiti, stvari su se promijenile. „Sada kada sam završio formaciju i sazrio, u meni se javlja prava želja za služenjem. Prije sam volontirao jer sam znao da ću dati, ali i puno više od toga dobiti. Sada je moja odluka da se želim dati i zaista služiti. U svakom eksperimentu i volonterskoj akciji ima nešto čemu ja težim i kroz što me Bog poziva da se tamo dajem.“
3D formacija i ispunjena misija
Formacija kojoj pripisuje zahvale za svoje sazrijevanje je naša 3D formacija, a Mato se na njoj nalazi u ulozi višegodišnjeg animatora. Ipak, kada ga se pita koja je njegova prva reakcija na 3D bila, odgovor je pomalo i neočekivan jer glasi – „Nema šanse!“
Naime, Mato je iz Zeline u kojoj ima i svoju privatnu firmu, te bi ga pohađanje formacije „koštalo“ čak dva odlaska u Zagreb samo zbog toga. Ipak, sa smiješkom na licu govori nam kako je Bog pronašao rupu kroz koju ga je ipak doveo na 3D. „Kako sam bio animator na Modravama, jednoga dana sam dobio poziv želim li biti i animator na 3D-u. Uz molitvu i razgovor s Bogom, na kraju sam srećom pristao.“
Zašto srećom? Jer kako i sam govori, 3D formacija skroz ga je oblikovala. „Kada sam jednom čitao na zidu u SKAC klubu o svrsi same 3D formacije, pomislio sam – čovječe, pa to sam ja sve dobio! Vi ste sa mnom ispunili misiju!“ Misiju da upoznam samoga sebe, druge i svoje talente. Da vidim koliko sam dobar i vrijedan. Preko 3D formacije Mato je postao puno slobodniji. „Prije sam imao problema s mucanjem, no na 3D-u se to oslobodilo. Često sam se družio s Isusom i bolje ga upoznao, a ljudi su prema meni bili nježni i dali mi da budem to što jesam.“
Tek kada si svoj, onda si i Božji
Biti to što jesi. Upravo je to ono što Mato navodi kao najveći blagoslov koji je primio u SKAC-u. „Ovdje sam naučio biti svoj. Tek kada si svoj, onda si i Božji. Ali prvo trebaš proći proces da bi shvatio samoga sebe, da bi shvatio da te Bog prihvaća i da bi postao svjestan da imaš nešto za dati.
