Knjiga Mudrosti kaže “tražite Ga u jednostavnosti srca”. Oni koji poznaju našeg Fiću, sigurno su Ga našli. Filip je jedna skromna i jednostavna strojarska duša. Svoje talente otkrivao je u 3D formaciji, a onda ih davao tijekom 72 sata bez kompromisa kao najmlađi voditelj tima za logistiku. Scena koja ga najbolje opisuje je sljedeća: iako je svim dečkima san raditi s motorkom, na jednoj akciji ponizno je skupljao trnovito granje i bivao ogreban. To je naš Filip Hrmo – jednostavan, skroman i ponizan.

Godine: 21.
Zanimanje:  Student Fakulteta strojarstva i brodogradnje.
Što voliš?  Voziti – bilo što! (auto, brod, traktor…što mi se da, sa smješkom ću prihvatiti ?), hranu.
Čega se bojiš? Da sam u krivu.
Omiljena SKAC vrijednost? Ljubav.

To „neko“ mjesto

Bog šalje prave ljude u pravo vrijeme te ponekad sadi sjeme koje će proklijati tek za koju godinu. Nedavno smo u Upoznaj SKAC rubrici predstavili Filipovog starijeg brata Jakova. Ono što tada nismo otkrili jest to da je upravo preko Jakova Bog „namamio“ Filipa u SKAC. Dok sam još bio u srednjoj školi Jakov bi dolazio vikendom doma i pričao o tom nekom mjestu gdje je njemu predobro, kako se uključio u taj neki SKAC. U slučaju da to ne bi bilo dovoljno, Bog se poslužio i Filipovom prijateljicom. Ona je prošla 3D u Splitu, pričala kako je njoj to bilo super, kako se moram u to uključiti i kako ona za tjedan dana ide na te neke Modrave. Signed, sealed and delivered. Filip je tada već dobro znao gdje će provoditi svoje buduće studentske dane.

Dolaskom u Zagreb na studij upisao je prvu godinu 3D formacije koju nam je sveo na 3 važna ploda. Uz rad u grupi, onaj koji je pao najbrže jest – otvaranje drugima.Često mi je bilo teško izreći stvarno stanje svoga srca, često ga nisam ni izrekao, ali sjeme je bilo posađeno. Otvaranjem drugima otvarao se i Bogu, te kao drugi plod naveo veće pouzdanje u Njega i traženje Njegovog prsta u svemu što se događa. Za kraj, spomenuo je onaj koji mu je trenutno najvažniji i na kojem najaktivnije radi – odvažnost. Ona me kao budućeg muškarca, i daj Bože muža, najviše definira. Nadam se da će od mene u suradnji s prva dva ploda, ali i mnoštvom drugih koji su mi kroz SKAC u srce posijani, jednom učiniti – kak bi baka rekla – dobrog čoveka.

Filip sa svojom 3D grupom

Filip je i jedan od naših najdragocijenijih volontera, jako voli „šljakicu“ (fizikalije), a tako i opisuje svoje volontiranje u SKAC-u. Meni je to nešto što radim „za dušu“. U tome uživam i to me puni.

O Romeo, Romeo, zašto si Romeo?

A šljakica je Fiću pretvorila i u Romea – za jednu Juliju. SKAC-ovska je to uspomena koje se najradije sjeća.

Bilo je to ljeto 2021. godine. Sav u zanosu vratih se s Modrava. 13.08. dolazi mail: „Ekipa, ima neki kamp na Banovini, nismo u organizaciji, ali bacite oko i prijavite se.“ Kako nam govori, budući da je bio „SKAC posvuduša“ morao je baciti oko. Provjerio sam kalendar. „Ako riješim ova dva ispita na vrijeme, mogu otić na još malo šljakice.“ Ukratko, prijavio sam se.

Došao je 9. mjesec. Filip je položio ispite, ali iz nekog razloga odjavio se s kampa. Prvi termin (na koji se prvotno prijavio) je započeo, no stiže novi mail. „Naš pater ide posjetit za vikend ekipu na Banovini, hoćete s njim?“ Nije dugo razmišljao, išao je vidjeti što je to propustio. Išli smo nas troje dečkiju i pater. Fratar koji je tada tamo bio na župi nas je nagovarao da se vratimo i na idući termin. I nagovorio ih je. Filip mu je i danas na tome jako zahvalan.

Pri ponovnom dolasku u Petrinju Filip i njegov prijatelj svirali su na misi. Prilikom uvježbavanja iz hodnika se začuo glas: „Došli su Splićani!“.  Redaju se oni, i još iz kapelice sam primjetio dugačku plavu kosu koja je zadobila svu moju pažnju. U tom hodniku, ta plava kosa, pripadala je jednoj djevojci. Rekla je da se zove Julija. Kako svima, tako sam i njoj zaboravio ime. Kada ga je drugi put izgovorila, nisam ga zaboravio. U tom trenu upoznao sam svoju buduću djevojku.

Za ostatak ove priče ulovite ga u SKAC-u 🙂

Logističarske (ne)zgode

Hoću stići? Pa zakaj se ne javlja?? OPET GUŽVA??? Jesu one vježbe na faksu bile obavezne?

Pitanja su to koja si postavlja logističar 72 sata bez kompromisa. A upravo je tu ulogu imao Filip na prošlogodišnjem projektu. To iskustvo je za mene bilo preteško. Uništavala me moja glava i moje misli. Kroz tjedan dana zadnjih priprema za 72h patilo je sve. Djevojka, faks, tijelo, ljudi oko mene, psiha… Filipa je mučilo sve ono što nije mogao kontrolirati. Zašto se kontakt osoba ne javlja na telefon, hoće li stići na vrijeme, ljuti li se ekipa jer je postupio na određeni način…

U tom kaosu shvatio je nešto dragocijeno. Nitko sam i ništa bez Boga i ljudi oko mene koji greške praštaju. Koliko je god bilo teško sve gore navedeno, Bog je višestruko nagrađivao. Kada dostavim materijale, susretnem se s nekim iz ustanove koji kaže: „Ajmeee došli ste, puno vam hvalaa, evo mi planiramo s tim ovo, ovo i ovo. Volontere ćemo s korisnicima odvest tamo i tamo“, pa zavire u kombi i kažu, „ Jel’ možemo dobit još ovo i ovo, dobro bi nam došlo na akciji.“ I sve to kroz osmijeh, blagi pogled ili pogled zahvalnosti. Meni je to bilo nešto novo i duboko me diralo.

Organizacijski tim 72hbk 2022.

Drive to survive

Ono što je Filipu bio tračak svjetla u logistici dakako je vožnja kombija. Kada nam treba Schumacher – prvi na listi je Filip. Teško da ćete u SKAC-u pronaći nekoga tko voli voziti više nego on. Od kada znam hodati i razmišljati, volim voziti. Što god se nudilo. U SKAC-u se nudi na pretek mogućnosti pa ja to iskoristim za svoj gušt, a usput i pomognem. Kako mu je onda kada volan preda drugome u ruke? To nam je objasnio na slikovit način. Radije bi Jugića po staroj cesti do Splita na vozačkom mjestu, nego s Mercedesom po autocesti na suvozačkom. Prostor za poniznost? Apsolutno! Poniznost laka? Nikako…

Verso l’alto!

A osim što voli voziti, voli i Piera Giorgia Frassatija u kojem ima duhovnog uzora. Od trenutka kada sam vidio „the sliku“ – lula, košuljica, štap, ramena u trokutu i na planini – nisam ga zaboravio. Stalno se tu negdje provlačio, zvao me. Njegova cijela osoba Filipova je inspiracija. Nesebično davanje, žrtva za Krista i svoga bližnjega, čvrstoća stava, životnost… Bio mi je i još uvijek je prepun „soka“ (čitaj: života).

„Verso l’alto“ je ono što Filipa gura. Teško je? Eee brate, bit će teže, pojedi tu jabuku, popij jogurt i penji se na četvrti na novu rundu terme.

Kao što smo rekli – to je naš Fićo. Jednostavan, skroman i ponizan.