Pred koji tjedan u SKAC uredu smo se susreli sa zaposlenicima Isusovačke službe za izbjeglice (JRS) u svrhu suradnje i osmišljavanja eksperimenata. Rad s izbjeglicama je jedna od četiri apostolske preferencije Družbe Isusove. Tako smo na poziv patera Stanka odlučili napraviti “izvidnicu” u Bihać kako bismo doživjeli, kušali gdje i kako možemo služiti. Martina i Tomislav su se s paterom uputili prema Bihaću, a kako je to izgledalo iz Tomislavove perspektive pročitajte u nastavku:
Dolaskom u Palmotićevu tog jutra prije puta bio sam uzbuđen jer idemo u nepoznato. Ni sam nisam znao što će nas čekati ni kako će sve to izgledati, no bila je prisutna doza uzbuđenja zbog svega neistraženog. Dolaskom u Bihać i pred samu kuću gdje djeluje JRS, imali smo priliku upoznati nove ljude – volontere koji su tamo iz dana u dan i pomažu migrantima. Ukratko su nam predstavili što rade i kako sve to funkcionira te smo ubrzo nakon toga otišli na teren. Obišli smo četiri kampa gdje su smješteni migranti. Ono što je doista fascinantno i posebno kod njih, iako žive u jako teškim, gotovo nemogućim uvjetima, oni su radosni, ne odustaju, bore se i idu dalje. Migrantima je teško, kako su nam i sami rekli, ali ne žele odustati jer teže za boljim životom. Moram priznati da me i sam način gostoprimstva u tim kampovima oduševio. U prvome kampu su nam skuhali fini pakistanski crni čaj sa mlijekom i medom i ispekli nam chapati (ukusan, beskvasni, svježe pečen tanak kruh). Iako imaju jako malo, uvijek su spremni dati puno više kako bi se svi dobro i ugodno osjećali. Na koncu svega mislim da bi nama migranti mogli biti uzor. Znam, zvuči jako čudno, ali onako kako se oni bore i ne odustaju za boljim životom, iako su ih deportirali previše puta natrag u BiH, jednako tako se i mi trebamo boriti za Kraljevstvo Nebesko.
Želim ustrajati, želim se hrvati.
Ako negdje padnem, nema veze, ustat ću,
Skidam prašinu sa sebe
I krećem u boj za Rajem!
Onaj žar kakav oni imaju da bi se spasili,
jednak takav žar i ja želim imati za Nebom.
