Koliko smo spremni dati Bogu i koliko smo spremni odricati se? Jesmo li spremni dati svoj život radi Istine kao što je bio sveti Ivan Ogilvie, škotski isusovac, svećenik i mučenik, rođen u Škotskoj 4. srpnja 1579. u protestantskoj kalvinističkoj obitelji, kao sin plemića Sir Waltera Ogilvija.

Školovao se kod benediktinaca u njemačkom gradu Regensburgu i kod isusovaca u češkim gradovima Olomoucu i Brnu. Stupio je u Beču 5. studenoga 1599. u Družbu Isusovu kao član austrijske provincije, a usavršavao se na kolegijima u Beču i Olomoucu. Ubrzo je postao cijenjen zbog svoje iskrene pobožnosti, izvanredne sposobnosti za rad s mladima, djelovanja u Marijinim kongregacijama i svoje duboke ljubavi prema Bogu i bližnjima.

Ivan Ogilvie nikada nije zaboravio da je Škot i stoga je neprestano čeznuo za povratkom u svoju domovinu i apostolskim djelovanjem u voljenom zavičaju. 1610. u Parizu zaređen je za svećenika. Tadašnji isusovački general Claudio Acquaviva poslao ga je u studenom 1613. u Škotsku sa zadatkom da svoje sunarodnjake utvrdi u katoličkoj vjeri, a one koji su otpali vrati u krilo Crkve. Bilo je to razdoblje žestokih progona katolika, posebno svećenika. Otac Ogilvie uspio se potajno iskrcati u Škotskoj i odmah pošao djelovati u sjeverne škotske pokrajine, gdje je pronašao malo vjernih katolika. Nakon nekog vremena otputovao je u Francusku kako bi se s tamošnjim isusovačkim poglavarima posavjetovao o daljnjem radu. Vratio se potom u Škotsku i potpuno se posvetio tajnom apostolskom radu u Edinburghu, Glasgowu i Renfrewshireu. Neumorno je radio dan i noć, uvijek u opasnosti da bude otkriven i umoren. Pohađao je i katolike po zatvorima te bio prerušen u trgovca konjima i bivšeg vojnika pod imenom Watson.

14. listopada 1614. u Glasgowu izdan je od jednog došunika, uhićen i zatvoren u gradu Paisleyju, gdje su ga ispitivali i mučili na zvijerski način. Ni pod koju cijenu nije htio odati imena škotskih katolika. Iskazao je svoju građansku lojalnost prema kralju, ali nije se bojao izjaviti da na duhovnom području primat pripada papi. Nakon tri sudska procesa osuđen je na smrt i 10. ožujka 1615. pogubljen vješanjem na raskršću Glasgow Cross te tako dao svoj život za našega Krista. Hrabro je i vedro pošao u smrt, opraštajući svojim progoniteljima i moleći se do posljednjeg daha.

Ogilviejeve posljednje riječi bile su: “Ako ovdje ima skrivenih katolika, neka se mole za mene, ali molitve heretika ja neću imati.” Nakon što su ga gurnuli sa stepenica, bacio je svoju skrivenu krunicu u gomilu. Prema legendi, jedan od njegovih neprijatelja ga je uhvatio i kasnije postao pobožni, doživotni katolik. Nakon njegovog pogubljenja, Ogilviejevi sljedbenici su uhvaćeni i stavljeni u zatvor. Pretrpjeli su velike novčane kazne, ali nitko nije dobio smrtnu kaznu.

Molimo današnjeg sveca  da nam podari milosti za jaku, ustrajnu i hrabru vjeru  te za spremnost putem križa ići za Kristom.