U listopadu organiziramo tečaj za srednjoškolce pred kojima je odluka o upisu fakulteta. Konkretno, odluka o nastavku studija često izaziva tjeskobu i pitanja “Što ako ne uspijem? Ako ne zadovoljim očekivanja? Ako razočaram svoje prijatelje, svoju obitelj… samog sebe?”, a Ignacijevim metodama na tečaju se učimo kako proći kroz tu muku s Bogom. Prošle godine na tečaju je sudjelovala Lucija, a javila nam se kako je upala na fakultet koji je htjela! Kako joj te u tome pomogao tečaj?

Upisi su prošli odlično, uspješno sam željenu upisala medicinu u Zagrebu! Dugo sam razmišljala u kojem zanimanju bih se najlakše mogla pronaći i najbolje slaviti Boga kroz svoja djela. Dio mene je oduvijek težio medicini, no u meni je postojala i ta neka težina i suzdržanost koja me sprječavala da zbilja povjerujem da ja to mogu i da je to doista moj poziv.

Tečaj mi je pomogao da progledam kroz tu maglu i naučim prepoznati osjećaje koji su, vjerujem, pobuđeni Duhom Svetim i čuti Boga u svojoj svakodnevici. Naučila sam prepoznavati mir, zbilja se prepustili trenutku i predati sve svoje brige Bogu. Sve to mi je omogućilo da na pomisao na upisivanje medicine, koja je tada u mojim očima bila ništa više nego san koji će ostati izvan mog dosega, prestane izazivati tjeskobu i tjesnoću oko mog srce i postane nešto što je rasplamsavalo plamen u meni i motiviralo me na rad, nadanje i vjeru da će, iako ne upišem medicinu, sve biti u redu i onako kako treba biti – u Božjim rukama.

Taj osjećaj slobode koji mi je omogućio da vjerujem u samu sebe koji sam dobila kada sam napokon svoje strahove i teške misli Bogu otkrio mi je u potpunosti novu perspektivu na život. Počela sam primjećivati i osjećati Božju prisutnost i u najbanalnijim trenucima. Postala sam radosnija. Postala sam slobodnija, neopterećena drugim ljudima, sada kada je moj pogled bio uperen u Boga. Uspjela sam pronaći sebe, sve moje ideje i fantazije o osobi kakva bih htjela postati odjednom se nisu činile nimalo nemoguće i nedostižne – i zbilja ne znam kako bih riječima opisala taj osjećaj.

Sve to me naučilo da se pouzdam u Boga više nego ikad prije. Da ne pitam ‘’Bože, daj da prođem ovaj ispit’’ dok gledam profesoricu kako čita ocjene nego da pitam ‘’Bože, daj da što lakše prihvatim što god me snađe i nađem snagu da to prebrodim’’. Da ne zazivam “Jao, Bože!” u jadu kada se dogodi nešto loše, nešto što mi se u tom trenutku činilo kao smak svijeta, nego da otvorim svoje srce i spremno prihvatim izazov kao priliku za rast.

Jedan takav izazov s kojim se svi smo se susreli ili će se susresti je upravo i upis na fakultet. Vrlo velika, ma ogromna, ZASTRAŠUJUĆA odluka… u očima nekoga tko ne vjeruje da nas Bog uvijek pazi i da je uz nas bez obzira na sve. Glavna prekretnica u mom vrtlogu nesigurnosti i straha punog mislima poput “Što ako ne uspijem? Ako ne zadovoljim očekivanja? Ako razočaram svoje prijatelje, svoju obitelj… samu sebe?” je bio vrlo jednostavan odgovor na sva ta pitanja: On je tu. I kada sam pokleknula na putu prema svojim ciljevima, i kada sam htjela odustati od svega i samo se prepustiti slučaju kao mnogi koji su tada bili u mom okruženju, i kada sam se propitkivala i trovala otrovnim mislima poput “Tko sam ja i zašto bih JA od svih koji su toliko bolji učenici / vjernici / članovi obitelji / prijatelji to zaslužila?” i kada su se te misli pojavljivale opet i opet i opet… On je bio tu. On je bio tu da kaže “Dosta. Ti si moja i ti si dovoljna.” Puno me puta rasplakala ta misao jer bi me preplavila toplina i osjećaj sigurnosti koju samo Bog može pružiti. Što god da bude, kad god da bude Bog će uvijek biti tu i učinit će nas ne sretnima nego radosnima.

Zato… vrlo jasno i glasno potičem da naučite čuti taj Božji glas koji ne samo da će vas voditi u odabiru fakulteta nego i u životu.

Otpustite strahove i tjeskobe, ostanite vjerni sebi i Bogu i sretno dalje!!

Prijavite se na tečaj preko PRIJAVNICE, a za više informacija pišite na idom@skac.hr