Nema kome Rokova prisutnost u SKAC-u nije na radost u srcu. Preko sestre i ljetovanja na Modravama, ovaj srednjoškolac otkrio je kroz SKAC živoga Boga, pobijedio svoje strahove, ojačao u vjeri, odnosima i obogatio svoj život brojnim iskustvima. U SKAC-u je pronašao svoje mjesto pripadanja, a to ga je vodilo i u SKAC Dom u Kravarskom gdje je otkrivao ljepotu rada na onaj malo drugačiji, Božji način. 

Evo što Roko kaže o sebi: 

“Zovem se Roko Jolić, sedamnaest mi je godina i živim u Novom Jelkovcu, na istoku Zagreba. Tamo sam odrastao (i još uvijek odrastam) i završio osnovnu školu. Srednjoškolac sam i idem u Industrijsku strojarsku školu. To je strukovna škola, a moj strukovni smjer je tokar. Upisao sam tu školu jer volim fizikalne poslove, a kako baš ovaj smjer ni sam ne znam. Kada sam čuo za to svidjelo mi se na prvu, a sada, kada razmišljam mislim da je za to zaslužan Bog. Jednostavno sam znao da sam za to. Ali tko zna što će se još dogoditi, možda baš završim na faksu iako to nikad nisam planirao. To će se sve s vremenom i Božjom providnošću pokazati.

U SKAC je došao sasvim slučajno, kaže: 

“Sve je počelo kada je moja starija sestra preko interneta saznala za ljetni kamp Modrave. Otišla je na kamp, a kada se vratila bila je oduševljena i puna priča i iskustava. Pošto mi je bilo 14 godina taman sam mogao iduće godine i ja otići jer bih napunio 15 godina, što je donja granica. Naravno da je to bilo životno iskustvo kada sam konačno došao na Modrave. Očekivao sam da će to biti super ali ustvari nisam znao što će me dočekati. Dočekao me je živi i prisutni Bog. Takva Božja prisutnost je nevjerojatna i ne može se dovoljno opisati riječima. Jednostavno se treba iskusiti. Evo to je bio moj prvi korak prema SKAC-u. Iduće ljeto, kada sam završio prvi razred srednje škole, naravno da sam opet otišao na Modrave. Sve je bilo lijepo i divno, a kada sam došao kući malo sam se više zainteresirao za SKAC, htio sam saznati što još tamo ima. I to je bio moj drugi korak kada sam došao na „prag“ SKAC-a.” 

Nešto je posebno u tom SKAC-u, nešto što je teško riječima opisati. Ovdje jednostavno počneš živjeti nekim novim životom.  

“Tu mi se dogodio životni preokret tako da imam svašta za reći. Prvo bih rekao da sam s Bogom uspio uspostaviti pravi odnos. To je nešto što mi je prije jako nedostajalo ali nisam bio toga svjestan. Bog me je također spasio preko SKAC-a jer sam u prvom razredu srednje, prolazio kroz veliku samoću, nisam imao nikakvih prijatelja. Škola mi je teško mjesto zbog društva. Ljudi s kojima sam u srednjoj su skroz suprotno od onoga kakav bi vjernik trebao biti. Sada se osjećam kao novi čovjek. Vidim kako me Bog promijenio. Prije sam bio vrlo zatvoren, rekao bih introvert, ali sada sam postao puno društveniji. Htio bih samo reći da mi SKAC pruža pomoć da slijedim Gospodinov put i da se mogu potpuno dati drugima i služiti.”

I tako se Roko sve više uključivao u aktivnosti u SKAC-u: krenuo je na mise mladih, išao na branje maslina i mjesečne odlaske na Modrave, a zatim je uslijedila i prva radna akcija na Kravarskom na koju je otišao unatoč strahovima od nepoznatog: 

“Moj prvi odlazak u Kravarsko je bio moj prvi korak prelaženja preko straha od ulazaka u neko društvo, pogotovo ako je novo. To sam uvijek izbjegavao, a strah je bio ogroman. Bojao sam se otvoriti prema drugima. Priča je išla tako da sam dva ili tri tjedna prije akcije vidio otvorene prijave. Vidio sam da je to nekakav fizički rad tako da sam se odmah prijavio za to. Tu poveznicu sam i poslao dečkima s Modrava pa sam očekivao da će biti srednjoškolaca ili možda malo starijih. Kada je konačno došao taj dan, nije bilo kako sam očekivao. Uglavnom je to bila starija ekipa s faksa, a neki zaposleni. Problem mi je bio što nikoga nisam poznavao. Ali kako je dan tekao, postalo mi je lijepo. Ti ljudi su dobri, otvoreni prema svima, iskreni. Od tada sam se krenuo lišavati straha. Ubuduće sam pokušavao i nisam posustajao u tome da upoznam nove ljude. 

Iako se na Kravarskom radi, Roko ovdje zapravo pronalazi odmor, onaj nutarnji: 

“Pogotovo sada kada sam već bio više puta u Kravarskom, neću posustati u tome da odem zato što tu nalazim odmor, iako sam već možda cijeli tjedan radio što zna biti dosta zamarajuće u mom zanimanju. Tu nalazim duševni odmor, povratak Bogu i naravno prijatelje.” 

Radne akcije dale su Roku priliku negdje se ugraditi, služiti drugima, darovati vlastite sposobnosti i vrijeme za nešto dobro i veliko: 

“Na mojoj prvoj akciji sam cijepao drva. To mi je baš bilo dobro. Neka drva su se cijepala lagano a druga sam trebao udariti više puta kako bi ih iscjepao. Kada zbrojim vrijeme bez pauza, cijepao sam tri sata. I tako, svaku novu akciju radimo nešto drugo, kosimo travu, spaljujemo otpad od grana i trave, čak smo sjekli bor koji se srušio. 

A kao i mnoge ispunjava ga vidjeti koliko napredak se u par sati rada na Kravarskom postigne. Sjeti nas to na onu “Evo sve činim novo!”

“Izdvojit ću samo odlazak na kojem smo trebali raščistiti grmlje i žbunje koje je raslo uz staru kućicu. Na jednoj strani je sve bilo u grmlju i granama od drveta koje je tamo raslo. Radio sam u paru. Kada smo započeli, prvo nam je bilo teško. Od svog tog grmlja i lišća nisam znao gdje započeti. Ali kako smo rezali, s vremenom je to išlo sve lakše. „Oblikovali“ smo to i znao sam koji ću dio u određenom trenutku rezati. Kada smo sve raščistili, bio sam ponosan kako smo obavili taj posao. Sve je bilo čisto i moglo se hodati na tom prostoru. To je jedna od stvari koje sam oduvijek volio. Volio sam tu „transformaciju“, kada se nešto učini novim. U ovom slučaju, sve je zaraslo u grmlje i nije možda lijepo ali s malo truda može se učiniti čistim, novim i lijepim. 

A ono što je možda najljepše u radu u Kravarskom je raditi na Božji način, ne onako kao da te rad tjera i nije rad radi rada, nego uživamo u radu i stvaranju nečega novoga, a sve to u velikom zajedništvu: 

“Kravarsko volim zbog atmosfere koju imam pri radu. Nisam pod pritiskom, možemo lijepo komunicirati, svi su otvoreni jedni prema drugima za pomoć, nitko se ne živcira dok radi i svi smo zadovoljni s onime što smo napravili i postigli. Kada bi bar tako bilo svugdje.”

Da bi SKAC Dom u Kravarskom opstao i bio mjesto rada, susreta, rasta i zajedništva za još mnoge srednjoškolce i mlade koji tamo tek trebaju doći, potreban mu je novi krov. Kako bismo stavili novi krov na kuću, treba nam i tvoja pomoć. Uključi se u kampanju #ObnovimoKravarsko.