Možda se dogodilo da ste susreli nekog dobrog isusovca po kojem vam je u život došao Bog… Po nekoj riječi ili djelu, po nekom poticaju ili primjeru, po ignacijevskim duhovnim vježbama ili sakramentima… Tako ste postali dijelom duge isusovačke priče. Priče koju je započeo Bog, još otkad je vitez Íñigo prije petstotinjak godina bio ranjen u nogu braneći tvrđavu Pamplonu… U toj priči ste možda ostali, a možda ste nastavili tražiti Boga nadahnuti nekim drugim karizmama Katoličke crkve. I to je potpuno u redu.
Isusovačka priča samo je jedan od mnogih putova Bogu. Oni koji su ostali prijatelji isusovaca, ako žele, mogu prihvatiti jednu novu i važnu ulogu. Moliti za nova isusovačka zvanja. Onako kako žele i koliko žele. Zajednički ili u osobnim molitvama.
Važna napomena: Nećemo moliti za velike brojke. Nema imperativa uspjeha po kriterijima ovoga svijeta. Isusovačko zvanje nije za svakoga. Molimo za dobra isusovačka zvanja. Za iskrene Isusove prijatelje. Za vrijednu isusovačku braću i svećenike. Molimo za ponizne, uravnotežene i vrijedne radnike koji će pomagati dušama da susretnu Boga i da osjećaju s Crkvom. Za one koji svjetlom Evanđelja proniču i razumiju vrijeme i svijet u kojima živimo. Za one koji žele ići na granice i periferije. Za one koji žele biti blizu siromasima i isključenima.
Neka Bog dotakne srca onih koje želi u Družbi koja nosi ime njegovoga Sina i neka im daruje hrabrost da se odazovu njegovom pozivu.
