Od ignacija tebi, čitatelju #24

o kreposti poslušnosti, Pismo, 3304.

Čitamo jedno od najpoznatijih od svih pisama sv. Ignacija upućeno članovima Družbe u Portugalu koji su bili pretjerano privrženi ocu Simonu Rodriguesu. 

26. ožujka 1553., Rim

IHS

Uz to vam napominjem osobito tri pomagala, koja će veoma koristiti, da stečete poslušnost razuma. Prvo je, kao što sam na početku rekao, da ne gledate u poglavarevoj osobi čovjeka podložna zabludama i slabostima, već samog Krista, koji je najveća mudrost, neizmjerna dobrota i beskrajna ljubav, koji se ne može prevariti, niti hoće da vas prevari. I jer ste svjesni, da ste od ljubavi k Bogu uzeli na se jaram poslušnosti, kako bi vršeći volju poglavarovu vršili sigurnije volju Božju, nemojte sumnjati, da će vas vjerna ljubav Gospodnja i nadalje ravnati i pravim putem voditi po onima koje vam je dao za poglavare. Stoga slušajte riječ, i zapovijed poglavarovu upravo kao da je riječ Kristova. Tako i sv. apostol Pavao, kad piše o toj stvari Kološanima, potiče podanike, da slušaju poglavare i  veli: “Robovi, slušajte u svemu svoje zemaljske gospodare! Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego u jednostavnosti srca, bojeći se Gospodina. Što god radite, zdušno činite, kao Gospodinu, a ne ljudima.” (Kol 3, 23-24) ” A sv. Bernard kaže: “Dao Bog ili čovjek zamjenik Božji kakav mu drago nalog, treba ga zaista jednakim marom slušati, dakako, gdje čovjek ne zapovijeda, što je protiv Boga.” (De praecepto et dispensatione 12) Ne budete li po tom gledali izvanjskim očima čovjeka, već unutrašnjim Boga u poglavarevoj osobi, neće vam doista biti teško da udesite svoju volju i sud prema onom mjerilu vaših djela, što ste ga sami izabrali.

Drugo je pomagalo, da vazda živo nastojite braniti u svom srcu ono što poglavar naređuje i misli, i da toga nipošto ne osuđujete. I baš za ovo će biti koristi, ako budete spremni i skloni držati sve, što on zapovijedi. Tako ćete naime slušati ne samo bez muke, već i s radošću i veseljem, jer, kako kaže sv. Leon, “ne služi se ondje od nevolje, gdje se ljubi ono, što se zapovijeda”. (Serni de jejunio 7. mensis IV.)

Posljednje pomagalo da posložimo sud i lakše je i sigurnije, a i kod svetih je otaca bilo u običaju. Ono je u tom da tvrdo držite, kako je sve, što god zapovijedi poglavar, zapovijed i volja samog Boga, pa kao što ste odmah spremni vjerovati svim srcem i dušom što uči katolička vjera, tako treba da smjesta nastojite kao nekom slijepom odlučnošću volje željne posluha, bez ikakva istraživanja izvršiti sve, što rekne poglavar. Tako je bez sumnje radio Abraham, kad mu je bilo zapovjeđeno da žrtvuje sina Izaka. Tako i u vrijeme Novog zavjeta neki od svetih otaca spominje Kasijan. Jedan je od tih opat Ivan. Taj nije razmišljao, je li od koristi ili nije što mu se zapovjedilo, kad je s takvom mukom i tako dugo zalijevao godinu dana suho drvo, niti je umovao, može li biti ili ne, kad je posve ozbiljno nastojao da sam prevali golem kamen, što ga ni mnogo ljudi skupa ne bi moglo maknuti. A vidimo, da je Bog takvu poslušnost katkada i čudesima potvrdio. Da ne spominjem drugih, kad i sami znate, Mauro, učenik svetog Benedikta, pođe po zapovijedi poglavarevoj na jezero i ne potonu. Drugomu nekom naredi poglavar, da mu dovede lavicu, a on je uhvati i dovede. Ovaj dakle način da podlažemo svoj sud i bez ikakva istraživanja odobravamo i hvalimo, štogod poglavar zapovijedi, ne samo da je običajan kod svetih ljudi, već ga je i svakomu, koji teži za savršenim posluhom, nasljedovati u svemu, u čemu nije očita grijeha.

Ipak vam se zbog ovoga ne brani da priopćite poglavaru, ako vam možda dođe na um nešto različito od njegova mišljenja, pa pošto ste se smjerno posavjetovali s Gospodinom u molitvi, mislite, da mu to valja reći. No da vas u tom ne prevari vaše samoljublje i razum, valjda dobro paziti, da i prije priopćenja i iza toga budete posve ravnodušni, tako da ste ne samo spremni tu stvar prihvatiti ili ostaviti, nego i odobriti i držati za bolje, što god bude odredio poglavar.

Što sam dosad rekao o poslušnosti, to treba da jednako drže podložnici prema neposrednim poglavarima kao i rektori i mjesni poglavari prema provincijalima, provincijali prema generalu, general napokon prema onomu, koga je Bog njemu postavio za poglavicu, to jest svoga na zemlji namjesnika, da se tako održi savršena uzajamna podređenost, a po tom mir i ljubav, bez koje ne može biti ni govora o pravoj trajnoj upravi ni u našoj Družbi ni u ikojem drugom društvu. Ovako promisao Božji blago uređuje sve stvari i dovodi ih sve do njihova cilja, niže po srednjim, srednje po višima. Odatle i u anđela onaj red, kojim je jedna hijerarhija podređena drugoj; odatle onaj na određenim mjestima i sjedištima međusobni zgodni vez nebeskih i drugih tjelesa, koja se kreću, njihova okretanja i gibanja dolaze postupice pravilno sva do najnižih od jedne najviše sile. To se isto vidi na zemlji u svakoj državi, koja ima dobre zakone, a napose u crkvenoj hijerarhiji, u kojoj svi udovi i službe zavise od jednoga općenitog namjesnika Krista Gospodina našega. I što se točnije drži ovaj red i ova zavisnost, to je uprava uređenija i bolja. Naprotiv, svak vidi, kakve teške nesreće snalaze mnoga ljudska društva, kad se zanemaruje ovaj red. I upravo stoga živo želim, da u ovom društvu, što ga je Gospodin donekle predao pod moju upravu i skrb, baš ova krepost bude brižno njegovana i da cvate, kao da je u njoj sve dobro i opstanak naše Družbe.

Stoga eto, da svršim poslanicu s onim, čim sam je počeo, ja vas zaklinjem Kristom Gospodinom našim, koji nam nije bio samo učitelj, nego i uzor poslušnosti, dajte se svim srcem na tu krepost. Puni žive želje za slavnom pobjedom nastojte nadvladati sebe, to jest pobijediti i podvrgnuti odličniji i uporniji dio duše, hoću da kažem, volju i razum, a to stoga, da temeljito i pravo spoznanje i ljubav Boga Gospodina našega privuče posve k sebi vaša srca, pa vas za svega života, ovoga zemaljskog putovanja, upravlja i vodi, dok vas skupa s mnogim drugima, koje ste svojim trudom i primjerom pomogli, ne privede napokon k posljednjem i najsretnijem cilju to jest k Blaženstvu Vječnomu. Preporučujem se svesrdno u vaše molitve Bogu. 

Smjernice za produbljivanje

  1. Na kraju smo “Poslanice o poslušnosti”. Što te iz zadnjeg dijela dira? 
  2. Ignacije piše o “Kristu koji je najveća mudrost, neizmjerna dobrota i beskrajna ljubav, koji se ne može prevariti, niti hoće da nas prevari”. Možeš li Mu preporučiti sve u čemu se sada osjećaš prevareno, u što sumnjaš, što ne razumiješ, osuđuješ, u čemu si neodlučan?
  3. Preporuči na kraju ovog pisma cijeli lanac poslušnosti u kojem se ti nalaziš, sebe, svoje nadređene, njihove nadređene i tako dalje, u povjerenju Bogu koji za sve brine.