Od Ignacija tebi, čitatelju #21
Sljedeće pismo prevodimo u četiri dijela, što je važno imati na umu jer će dijelovi zasebno možda biti nedorečeni ili odbojni.
Pismo, 3304.
Ovo pismo, kaže otac de la Torres u madridskom izdanju pisma, “najslavnije je, najpoznatije i najčitanije“ od svih pisama sv. Ignacija. Pismo je namijenjeno članovima Družbe u Portugalu koji su bili pretjerano privrženi ocu Simonu Rodriguesu, s ljubavlju previše naravnom i neduhovnom. Rodrigues je u upravljanju pogriješio tako da su, kada je bio smijenjen, oni kojima je bio nadređen odbili poslušnost bilo kojem drugom nadređenom, osim njemu samome ili onome koga je on imenovao. U ovom pismu je jasno, rječito i uvjerljivo objašnjeno sve što se ima reći o kreposti poslušnosti.
Uskoro su počeli izlaziti tiskani primjerci Poslanice o poslušnosti koja je postala dio propisane lektire za sve članove Družbe. Izvorna Poslanica, jedna od najdragocjenijih relikvija, došla je u posjed provincije Toledo nakon smrti oca Ribadeneira. Čuvana je u madridskoj kući sve do tragedije 2. svibnja 1931., kada je skupina komunista zapalila zavjetnu kuću i crkvu isusovaca u tom gradu. Požar koji je uslijedio progutao je ne samo Poslanicu o poslušnosti, nego i mnoge druge dragocjene relikvije, među kojima je bilo i tijelo svetog Franje Borgije.
26. ožujka 1553., Rim
IHS
Velika mi radost obuzima dušu, premila braćo u Kristu, kad mi javljaju, s kakvim se živim nastojanjem i revnošću trudite, da postignete potpunu krepost i savršeno služite Bogu. Čini to dobrota Onoga, koji, kao što vas je pozvao u ovaj stalež, tako vas svojom blagošću u njem drži i vodi k blaženomu cilju, do koga dolaze, koji su od Njega izabrani.
I zaista ja želim, da budete napunjeni svih duhovnih darova i milosti no da se, kao što ste to i inače od mene čuli, osobito odlikujete krepošću poslušnosti. A želim to ne samo radi nekih izvanrednih i osobitih dobara njezinih, koja potvrđuju tolika i tako sjajna svjedočanstva Svetog pisma i primjeri kako u Novom tako i u Starom zavjetu, nego stoga, što po riječima sv. Grgura, među svim krepostima “jedina poslušnosti ostale kreposti u dušu usađuje i usađene čuva” (Morallium XXXV., 22). Dok bude ona cvjetala, cvjetat će bez sumnje i druge i roditi plodovima, kakve dušama vašim i ja želim, i s potpunim pravom traži Onaj, koji je ljudski rod, što je opako prezreo poslušnost i tako zapao u bijedu i propast, sam obnovio spasonosnom poslušnošću, postavši “poslušan do smrti, smrti na križu.” (Fil 2, 8)
Lakše bismo podnijeli, da nas drugi redovi nadvise postom, bdjenjem i drugom strogošću u hrani i odijevanju, kojoj se svaki od njih po svom običaju i uredbi sveto podlaže, no pravom i savršenom poslušnošću pa odricanjem volje i suda, svesrdno želim, premila braćo, da se odlikuju svi, koji u ovoj Družbi služe Bogu Gospodinu našemu, i da se prava i zakonita djeca Družbe raspoznavaju po tom kao po kakvom biljegu, što nikad ne gledaju samu osobu, koju slušaju, nego u njoj Krista Gospodina, radi koga slušaju. I doista ne treba se zato pokoravati poglavaru, što ga rese i napunjaju mudrost, dobrota i drugi kakvi mu drago božanski darovi, već samo stoga što je namjesnik Božji i zapovijeda u ime Onoga koji kaže: “Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire.” (Lk 10, 16) Ako je naprotiv u njega manje razboritosti i mudrosti, ne valja stoga nimalo odstupati od poslušnosti prema njemu, budući da kao poglavar zastupa Onoga, čija se mudrost ne može prevariti, i koji će sam nadoknaditi sve, što bude nedostajalo sluzi Njegovu, bile to kreposti, bila druga dobra svojstva. Jer doista, pošto je Krist Gospodin jasno rekao: “Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji”, odmah je dodao: “Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu, ali se nemojte ravnati po njihovim djelima jer govore, a ne čine.” (Mt 23, 2-3)
Zato želim, da se marljivo trudite i nastojite oko toga, kako biste Krista Gospodina priznali u svakom poglavaru i u njemu s najvećom savjesnošću iskazivali Božanskomu Veličanstvu poštovanje i poslušnost. To će vam se činiti manje čudno ako promislite kako sv. Pavao nalaže da i svjetovne poglavare, pa bili oni nevjernici, slušamo kao Krista, od kojeg dolazi svaka dobro uređena vlast. Ovako naime piše on Efežanima: “Robovi, slušajte svoje zemaljske gospodare kao Krista – sa strahom i trepetom, u jednostavnosti srca. Ne naoko, kao oni koji se ulaguju ljudima, nego kao sluge Kristove koje zdušno vrše volju Božju; dragovoljno služe – kao Gospodinu, a ne ljudima” (Ef 6, 5-7) Iz toga možete sami suditi, za koga treba da drži redovnik u svom srcu onoga, komu se predao, da ga vodi i ravna, ne samo kao poglavaru, već navlastito kao namjesniku Kristovu, i da li mu valja gledati u njemu čovjeka ili namjesnika Kristova.
No i to je moja vruća želja, da jasno spoznate i duboko sebi u srce usadite, kako je ona poslušnost, koja zapovijedi izvršuje samo djelom, najniža, i veoma nesavršena pa ne zaslužuje ni da se zove krepošću, ako se ne uzdigne do drugog stupnja, na kojem redovnik uzima poglavarovu volju za svoju i tako se s poglavarovom slaže, da se to ne pokazuje samo u vanjskom vršenju naredbe, već i u skladu njihovih težnja, pa ovako oba isto hoće ili isto neće. Stoga i čitamo u Svetom Pismu: “Poslušnost je vrednija od najbolje žrtve.” (1 Sam 15, 22) Kako uči sv. Grgur, “žrtvama se prinosi tuđe meso, poslušnošću pak vlastita volja” (Moralium XXXV., 22) A budući da je ta duševna moć tako odlična, očito je, da uvelike treba cijeniti njezin prinos, koji se po poslušnosti prikazuje Gospodinu i Stvoritelju našemu.
Smjernice za produbljivanje
- S obzirom na to da ćemo ovo pismo čitati sljedećih par dana, zabilježi rečenicu ili dvije koje te diraju, iznenadile su te, imaju veze s tvojim životom ili nekim iskustvom. Zamoli Boga da s tobom malo zastane nad njima, što je u njima važno za tebe? Što On kaže?
- Ima li nešto što ti je trenutno teško, nerazumljivo u tvom životu, što ti je teško pustiti u povjerenju da Bog vodi i da brine, a traži tvoju poslušnost – prihvaćanje? I to prihvaćajući Njegovu volju kao svoju. Neovisno radi li se o poslu, svakodnevici ili drugim okolnostima koje ne možeš promijeniti. Donesi i to pred Njega.
