Od Ignacija tebi, čitatelju #24
Pismo 4260
Pismo zahvale za pomoć poslanu zajednici u Rimu. Daje joj neke dobre savjete i govori o ocu Pelletieru.
Rim, 13. ožujka 1554.
Moja uzvišena Gospođo u Gospodinu našem.
Prije nekoliko dana odgovorio sam milostiva gospođo na vaše pismo od 15. veljače. Kasnije sam primio još jedno datirano 18. prosinca, zajedno s nekim predmetima koje ste poslali kao dar i milostinju, a koji su bili vrlo dobrodošli u Gospodinu našem, jer u njima vidimo veliku ljubav i odanost koje su vas potaknule da ih pošaljete. Bog, iz čije ljubavi se daje i prihvaća svaki dobar dar, bit će vam milostiva gospođo najobilnija nagrada, za nas i za sve Njegove siromašne.
Što se tiče raspoloživosti koje, milostiva gospođo, želite kao pripremu za križ, Bog će to urediti u svoje vrijeme – mislim na trenutak kada će vam biti potrebno strpljenje. U to nema sumnje, jer imamo obećanje Vječne Istine da On nikada neće dopustiti da budemo iskušavani ili kušani preko naših snaga. Naprotiv, onaj tko razmišlja o Njegovoj slatkoj providnosti trebao bi se s pouzdanjem nadati da će sve pridonositi za Njegovo dobro i čvrsto vjerovati da božanska i suverena Dobrota, čas kažnjavajući, čas milujući svoju djecu, uvijek djeluje s jednakom ljubavlju dok traži njihovo veće dobro.
Stoga možemo s punim povjerenjem uskladiti svoju volju s Božjom i odlučiti se biti zadovoljni bilo kojim položajem u koji nas On postavlja. Ako tako postupamo, kada dođe vrijeme iskušenja, nećemo posustati u strpljenju potrebnom da podnesemo svoje borbe, ne samo bez žaljenja, već i sa zahvalnošću, jer dolazimo do uvjerenja da nije samo blagostanje, već je i nevolja Božja pomoć, što zaista jest, posebno za one koji se iskreno posvete Njegovoj Božanskoj službi.
Što se tiče napornog rada našeg dragog brata, magistra Ivana, moja je namjera da bude umjeren i s tom svrhom sam mu i pisao. Ako postupi drugačije, to će biti suprotno mojim namjerama i mojim uputama, što se nadam da on neće učiniti, iako čovjekova vrlo dobra nakana ponekad navede čak i Božjeg slugu da prekorači postavljene granice. Protiv toga im je ponekad potreban podsjetnik, a vi milostiva gospođo dobro činite što mu od vremena do vremena skrećete pozornost na to.
Ništa mi drugo ne pada na pamet osim da se najusrdnije preporučimo molitvama vaše Milosti. Neka nam Bog, Gospodin naš, svima podari Svoju milost da uvijek poznajemo Njegovu presvetu volju i da je savršeno ispunjavamo.
Smjernice za produbljivanje:
- Ignacije potiče da se s punim povjerenjem "odlučimo biti zadovoljni bilo kojim položajem u koji nas On postavlja". I da u tome budemo "ne samo bez žaljenja, već i sa zahvalnošću". Možeš li se danas odlučiti biti zadovoljan i zahvalan za sve okolnosti svog života? Pokušaj se na kraju dana prisjetiti toga i primijetiti kako je to utjecalo na tebe.
- Ponovo slušamo kako je i "nevolja Božja pomoć". Možeš li u stanju u kojem se nalaziš pokušati nazrijeti gdje je tu Bog, što čini, na što upućuje?
- Kaže da nas u radu ponekad "dobra volja navede da prekoračimo postavljene granice". Ima li nekih okvira i granica u koje se ti trebaš vratiti?