Od Ignacija tebi, čitatelju #16
Pismo Violantei Casali Gozzadina
Pismo 5041
Ignacije joj izražava suosjećanje i tješi je zbog smrti sina Kamila.
Rim, 22. prosinca 1554.
IHS
Presvijetla Gospođo u našem Gospodinu,
Neka milost i ljubav Kristova pozdrave i pohode Vaše gospodstvo.
Kada smo čuli za bolest Vašega sina, gospodina Kamila, blažene uspomene, i nedugo zatim za njegov prijelaz iz ovoga vremenitog života u život vječni, u oba su se slučaja svi članovi ove kuće i kolegija u svojim misama i molitvama obraćali Kristu, našem Bogu i Spasitelju, moleći za njega. Na to nas je potaknula ne samo ljubav koja nas čini dužnicima svima, nego i ona posebna naklonost koja nas, po tolikim dobročinstvima, veže uz srce Vašega gospodstva, koje nam je već tako dugo sklono.
U Njemu, koji je naše istinsko zdravlje i vječni život – a s obzirom da nije uslišio našu molitvu i podario mu ovaj sadašnji život, podložan tolikim naporima, pogiblima i na koncu smrti – nadam se da će tim prije darovati onaj život koji je bez kraja, posve siguran i blažen, za koji nas je stvorio i otkupio cijenom svoje krvi, i prema kojemu trebaju biti usmjerene sve naše želje za vlastitim dobrom i dobrom bližnjega.
Nadam se također da će isti Otac milosrđa i Bog svake utjehe – koji u ovakvoj kušnji pokazuje koliko ljubi Vaše gospodstvo i s kolikim pouzdanjem postupa s Vama kao s revnom kćeri i vjernom službenicom – udijeliti Vam potrebno svjetlo da jasno spoznate koliku milost njegova božanska i vrhovna Dobrota iskazuje onome koga u vjeri, nadi i ljubavi, potpomognutog svetim sakramentima, odvodi iz nesreće ovoga svijeta i prenosi u blaženstvo neba. Isto tako, nadam se da Vam je udijelio takvo suglasje volje s božanskom voljom da ne budete toliko ožalošćeni lišenošću ljudske utjehe koju bi Vam pružala prisutnost Vašega sina, nego da se čak radujete što Vas je pretekao u onom sretnom stanju u kojem je on sada utvrđen u našoj najsretnijoj domovini, kamo se svi nadamo prispjeti i zauvijek se zajedno radovati u prisutnosti našega vrhovnog i beskonačnog dobra.
Neka On bude naklonjen da srce Vašega gospodstva iz dana u dan sve više čini svojim, da ga čuva sjedinjena sa svojim Srcem te da ga tim čvršće usmjerava k sebi i svome svetom kraljevstvu, da imate sve manje razloga zadovoljiti se bilo čime što je manje od Njega.
Neću više duljiti niti se iznova preporučivati Vašemu gospodstvu, jer znate da smo već dugo potpuno Vaši u Gospodinu. Neka nam On podari da upoznamo njegovu presvetu volju i savršeno je vršimo.
Pitanja za produbljivanje:
- Gdje u svom životu prepoznajem poziv na „suglasje svoje volje s Božjom voljom" i što je to što mi u tome otežava ili omogućuje?
- Kako razumijem Ignacijev pogled na gubitak kao prijelaz u puninu života, i gdje me to poziva na veću vjeru i povjerenje u Boga u vlastitim životnim situacijama?
- Na koji način sam pozvan rasti u nutarnjoj slobodi da imam sve manje razloga zadovoljiti se bilo čime što je manje od Boga, odnosno tražiti prvo utjehu Njemu?
