Od Ignacija tebi, čitatelju #10

Pismo 3983

U kolovozu je Ignacije odbio molbu Nicolasa Cesarija da se njegov sin Oktavije pošalje u Napulj kako bi posjetio svoju majku. Sada odgovara na pismo istog sadržaja koje je primio od Hectora Pignatellija, vojvode od Montelconea. Ignacije uljudno odbija pozvati Oktavija natrag u Napulj, i to iz dva razloga: prvo, jer mu to redovnička dužnost ne dopušta, i drugo, jer smatra da je Oktavije već poslan u Španjolsku ili Portugal.

Rim, 10. prosinca 1553.

IHS

Uzvišeni i štovani gospodine.

Neka uzvišena milost i vječna ljubav Krista Gospodina našega pozdrave i pohode vaše gospodstvo svojim svetim darovima i milostima.

Primio sam vaše pismo iz ruku vašega glasnika. Vrlo mi je drago što vaše gospodstvo tako dobro poznaje moju želju da vam služim, što, na slavu Boga Gospodina našega, obećavam ispuniti u onoj mjeri u kojoj to ovisi o meni. Naime, ne mislim da bi mi u ovoj stvari zdrav razum i osjećaj dužnosti koji svi gajimo prema vašem gospodstvu dopustili da zatajim. 

S druge strane, veoma mi je žao što nisam u mogućnosti ispuniti želju vašega gospodstva i premjestiti Oktavija Cesarija u Napulj. Ne mislim da time kršim svoje obećanje, jer nije za vjerovati da bih mogao obećati ono što bih potom smatrao nemogućim za ispuniti. Među onima koji se boje i ljube Boga, nemogućim se smatra ono što se ne može učiniti s čistom savješću

U ovom sam pitanju potpuno uvjeren, bez ikakve sumnje, da bih uvrijedio Boga Gospodina našega kad bih dao izričit nalog, kako se čini da Oktavijeva majka želi od mene. Iskreno suosjećam s njom u njezinoj patnji, kako duševnoj tako i tjelesnoj, i iskreno želim istinsko ozdravljenje za nju. To će se postići usklađivanjem njezine volje s Božjom voljom. No da joj udovoljim protivno svojoj savjesti – ne znam kako bih takvo što učinio, niti bih to mogao učiniti ni za što na svijetu. 

Ne smijemo misliti da je Božja Providnost tako škrta da ne može utješiti majku osim gledanjem sina. Ne vidim kako bih ga mogao poslati u Napulj a da ne padnem u grijeh. Štoviše, želim da vaše gospodstvo razumije kako su naši iz Sicilije, vidjevši da je momak toliko uznemiren, strahovali da bi mu majka bila stalni izvor nemira ako bi bio blizu nje, te su odlučili poslati ga u Španjolsku ili Portugal čim se ukaže povoljna prilika za putovanje morem. Moguće je da su upravo u ovom trenutku na putu prema tamo. Nisam imao prigovora, jer sam smatrao da će, osim što će se mladić maknuti od opasnosti, majka biti utješena i dobiti neku duhovnu pomoć kad shvati da nema nade da će ga tako skoro vidjeti. To je drugi razlog zbog kojeg ne mogu udovoljiti majci i dati sinu izravan nalog da je posjeti. 

Vaše časno gospodstvo, u onom svjetlu koje vam je dao naš Gospodin, razumjet ćete da ne mogu dati drugačiji odgovor, i znat ćete koliko od onoga što kažem treba priopćiti majci.

Molim božansku i vrhovnu Dobrotu da nam udijeli milost da upoznamo i ljubimo kako treba, te da zavlada srcem te dame, da ljubi sva stvorenja u Njemu i za Njega. Neka nam svima udijeli milost da savršeno upoznamo i izvršimo Njegovu najsvetiju volju.

Smjernice za produbljivanje:

  1. Ignacije se u pismu jasno oslanja na svoju savjest i ono što smatra voljom Božjom. Trudiš li se u svakodnevnom životu razlučiti i slijediti Božju volju, posebno kada se ona kosi s tvojim osobnim željama ili očekivanjima drugih? Zastani i zamoli Ga za raspoloživost i velikodušnost. Možeš moliti: Uzmi Gospodine i primi…
  2. Ignacije ističe da Božja providnost nije ograničena te da utjehu ne treba tražiti samo u fizičkoj prisutnosti. Gdje ili u kome tražiš utjehu i smisao u teškim situacijama kada se tvoja očekivanja ne ispune? 
  3. Potiče da majka prvo „ljubi sva stvorenja u Njemu i za Njega". Kako se tvoja ljubav prema bližnjima, obitelji i svijetu oko tebe, odražava i usklađuje s ljubavlju prema Bogu?