Od Ignacija tebi, čitatelju #9
Pismo 3924
Ignacije hvali oca Nikolu Gaudana zbog njegove spremnosti da bude od pomoći u Njemačkoj. Zatim govori o daru suza. Ignacije kaže da je suosjećanje u volji i višim predjelima duše jednako zaslužno kao i dar suza. Ohrabruje oca Gaudana da očuva svoju volju snažnom i gorljivom te ga podsjeća da će to biti dovoljno za njegovo osobno posvećenje.
Rim, 22. studenoga 1553.
IHS
Predragi oče u Kristu Isusu. Mir Kristov!
Primio sam Vaše pismo od 12. listopada. Veliku mi duhovnu utjehu i izgradnju pruža vidjeti želju koju imate da budete od pomoći dušama u Njemačkoj, ne samo propovijedanjem i korištenjem drugih vanjskih sredstava, nego i svojim suzama – darom koji tražite od darovatelja svakoga dobra.
Što se tiče prve vaše želje – da budete stvarna pomoć bližnjemu putem vanjskih sredstava poput propovijedanja i sličnoga – molit ćemo Krista bezuvjetno da se udostoji „dati glasu njegovu glas snage" i da sakramentima koje dijelite podari željenu djelotvornost.
No dar suza ne može se tražiti bezuvjetno, niti je, u apsolutnom smislu, dobar i prikladan za sve bez razlike. Ipak, o tome sam razgovarao s našim ocem Ignacijem, a i sam sam molio Boga – i nastavit ću moliti – da vam Gospodin udijeli taj dar u onoj mjeri u kojoj će on biti na korist svrsi zbog koje ga vaša velečasnost i traži: za pomoć vlastitoj duši i dušama bližnjih.
„Tvrdokorno srce je oteščalo od nevolja", ali srce, dragi oče, koje je ispunjeno željom da pomaže dušama – kao što je srce Vaše velečasnosti – ne može se nazvati tvrdim u službi Božjoj. Ako u volji i višim predjelima duše to srce osjeća suosjećanje prema nevoljama bližnjih, te nastoji učiniti ono što može kako bi ih ublažilo, i izvršava ona djela koja čovjek odlučne volje poduzima – tada suze nisu nužne za takvo srce, niti druga osjećajna ganuća.
Neki ih, istina, imaju po naravi, kada viši pokret duše prodre u niži, ili zato što Bog, Gospodin naš, videći da bi to za njih bilo dobro, dopusti da se rastope u suzama. No to ne znači da oni imaju veću ljubav ili da su učinkovitiji od onih koji ne uživaju dar suza. Ništa više nisu potaknuti u višem dijelu duše – to jest, u snažnoj i gorljivoj volji – što je pravi čin ljubavi u službi Božjoj i za dobro duša, od onih koji obilno plaču.
Reći ću vam, velečasni, što doista mislim. A to je da, čak i kad bi bilo u mojoj moći dati nekima taj dar suza, ne bih ga dao, jer ne bi pridonio njihovoj ljubavi, a štetio bi njihovoj glavi i zdravlju, te bi time zapravo ometao svako djelo ljubavi.
Nemojte, dakle, klonuti duhom zbog izostanka vanjskih suza, nego očuvajte svoju volju snažnom i gorljivom, i pokazujte je u djelima. To će biti dovoljno za vaše osobno posvećenje, za pomoć drugima i za službu Bogu.
Sjetite se da dobri anđeli čine što mogu kako bi ljude sačuvali od grijeha i pridonijeli časti Božjoj, ali ne gube pouzdanje ni kada ovi padnu. Naš otac veoma hvali one među našima koji na taj način nasljeduju primjer anđela. Za sada vam nemam ništa više reći, osim da se preporučujem u molitve vaše velečasnosti.
Smjernice za produbljivanje
- Kako u meni djeluje želja da služim drugima – oslanjam li se više na to da vidim konkretne plodove, ili na odlučnu volju i vjeru da Bog djeluje i u tišini i suhoći?
- U kojim trenucima tražim od Boga nešto što možda nije za mene, i mogu li s povjerenjem prihvatiti da mi Bog daje upravo ono što mi koristi za služenje i svetost – pa i kad to ne izgleda osjećajno ili spektakularno? (Možda pomogne Psalam 131)
- Postoji li u meni odlučna i gorljiva volja u službi Božjoj – i na koje konkretne načine se ona izražava u mojem životu, usprkos ili bez emotivnih manifestacija poput suza ili posebnih duhovnih iskustava?
