Od Ignacija, tebi čitatelju #31

Pismo ocu Šimunu Rodriguesu 

Pismo 5329 

Ignacije šalje pismo ocu Šimunu Rodriguesu. Nakon što je njegov slučaj riješen u Rimu, Šimun Rodrigues povukao se u Bassano kod Venecije, gdje je živio prilično samostalno i trošio milostinju iz Rima bez detaljnog izvještavanja o troškovima. Iako je Družba Isusova imala malo sredstava, Ignacije nije dopuštao da Rodriguesu išta nedostaje te mu je velikodušno osiguravao sve potrebno. No, zbog zavjeta siromaštva, Ignacije je želio znati kako se novac troši i što Rodriguesu doista treba. Zato je naredio rektoru u Veneciji da Rodrigues prima dvostruko veći iznos od rektorova, a ako to ondje nije moguće, da se riješi na drugom mjestu. 

Rim, 6. travnja 1555. 

IHS                                        

Mir Kristov. 

Primio sam vaše pismo, i budući da je ono zapravo odgovor na moje, ovdje vam neću posebno odgovarati. Što se tiče onoga što pišete o novčanoj pomoći nakon Uskrsa, pretpostavljam da ćete imati na umu naš i vaš zavjet jer je sveta siromaština majka svima nama. Ovdje imamo oko dvjesto usta koja treba nahraniti, cijene su visoke, dugovi nam se penju na više tisuća škuda, Apostolska Stolica je upražnjena, a hranu i odjeću kupujemo novcem posuđenim uz visoku kamatu. Pa ipak, istina je da bismo radije mi oskudijevali u onome što je nužno, nego dopustili da vama manjka ono što vam je potrebno za utjehu i dostojan život. No, kako bi naš otac imao jasniji uvid u cijelu stvar, bilo bi dobro da napišete rektoru, magistru Cesaru [Helmiju], ili da mu se u vaše ime napiše pismo, u kojem bi mu objasnili kako se ondje brinu za vaše osobne potrebe, koliko vam te stvari pomažu, te kako se troškovi koji nastaju zbog vaših osobnih potreba mogu pokriti novcem prikupljenim na drugim mjestima. 

Nije prošla ni godina dana otkako ste pripadali tom kolegiju, a mi smo za vas položili 130 škuda u Veneciji, uz putni trošak koji ste ponijeli iz Rima. Kad bi nas netko pitao da položimo račun o tome kako je taj novac potrošen, ne bismo znali što reći. Naš otac želi imati tu mogućnost, a kako ne zna na koji ćete način biti opskrbljeni onime što vam je potrebno, bilo bi dobro da nam pišete ili da o tome obavijestite svoga rektora ondje. Mi ćemo mu pisati da se pobrine da vam ništa nužno ne nedostaje. Ako se u Veneciji ili Padovi ne može osigurati ono što vam je potrebno za udobnost i dostojanstven život, naš otac kaže da će se pobrinuti da budete smješteni u drugi kolegij koji je bolje opskrbljen od onoga u kojem se sada nalazite. Ipak, gdje god bili, učinit će se sve što je moguće i više nego što bi se razborito moglo očekivati kako vam ništa od potrebnoga ne bi uzmanjkalo. 

Ništa više, osim da se svi preporučujemo vašim molitvama. 

Naš otac mi ponovno poručuje da vam rektor treba davati dvostruku mjeru svega, a ako to ne želi učiniti, on će se sam pobrinuti da se to ostvari u nekom drugom kolegiju. 

  Smjernica za produbljivanje:  

  1. Na koji način se odnosim prema ideji skromnog života? Kakav je moj odnos prema novcu, potrebama i udobnosti? 
  2. Što za mene znači odgovorno upravljati povjerenim dobrima? U vlastitim ili zajedničkim financijama, studentskom džeparcu ili jednostavno odgovornosti na poslu?
  3. Kako doživljavam bratsku skrb i međusobnu ovisnost? Dopuštam li da se drugi o meni brinu ili idoliziram neovisnost?