Od Ignacija tebi, čitatelju #27
Pismo 4336
Ignacije hvali Jakovu Mironu dekret Ivana III. i predlaže način kojim želi savjetovati kralja o ukidanju prakse dvoboja.
Rim, 5. travnja 1554.
Pozivajući se na druga pisma koja se šalju uz ovo, ovdje ću samo spomenuti svoje saznanje da su ovdje u Rimu dva brata, Portugalci, izazvana na dvoboje i da je svaki ubio svog izazivača. Prezirem ovu izopačenu i đavolsku praksu među kršćanima – čak je i nevjernici izbjegavaju – to su rizici i tijela i duše radi ispraznog osjećaja časti. Čujem stoga s velikom radošću i duhovnom utjehom da je Njegova Visost donijela odluku koja će važiti diljem njegovog kraljevstva, a kojom se zabranjuje postavljanje takvog izazova pod prijetnjom gubitka i zemlje i života.
Ovo se doista čini dobrim i svetim zakonom, ali kad bih ikada bio u prisutnosti Njegove Visosti, ne bih propustio predložiti mu još dvije točke na razmatranje, za koje mislim da će, kada se uzmu s prvom, biti od velike pomoći u ostvarivanju namjere Njegove Visosti. Prva je da se svatko tko prihvati izazov dvoboja smatra izdajnikom i kažnjava sramotom, s gubitkom imovine i života. Ova će bolest tako biti izliječena svojom suprotnošću, i čovjek koji bi prihvatio izazov da sačuva svoju čast neokaljanom sada će odbiti takav izazov kako bi izbjegao potpuni gubitak časti.
Drugo je da Njegova Visost imenuje četiri istaknuta čovjeka, ili onoliko koliko želi, koji će imati ovlasti rješavati sporove koji nastanu u vezi s nepravdama ili bilo kakvom vrstom sramote koja daje povoda za takve izazove. Ti dužnosnici mogli bi ispitati navodne nepravde ili sramotu i primijeniti odgovarajući lijek u ime Njegove Visosti, koji bi tada mogao preuzeti na sebe navodnu sramotu. Na taj bi se način mir mogao vratiti na zadovoljstvo obiju strana.
Ako Bog naš Gospodin, bude zadovoljan da se posluži ovom plemenitom službom ukidanjem tako bezbožne zlouporabe, koja je toliko suprotna svakom razumu, ljudskom i božanskom, da ne može imati drugog autora osim vraga, sasvim je moguće da će i drugi kršćanski vladari slijediti primjer Njegove Visosti. Jer svi doista moraju gledati na ovu praksu kao na zlo, poremećaj do točke izopačenosti, bez ikakvog temelja, osim u pogrešnom mišljenju svjetovnih ljudi, od kojih većina priznaje tiraniju ove proklete prakse, podložnost koja ih teško opterećuje. Dakle, ako se ona javno proglasi pogrešnom, a oni koji joj se podvrgnu budu žigosani sramotom, za što ne bi trebala neka velika zahtjevnost, sasvim je moguće protjerati ovu vražju tiraniju iz svih kršćanskih zemalja. Od mnogih postignuća Njegove Visosti koje će povijest prepoznati, ovo će zasigurno biti jedno od najistaknutijih.
Uklanjanje ovog straha moglo bi olakšati nekome da čini zlo drugome. Da bi se to spriječilo, kao što je gore istaknuto, agresor mora biti prvo kažnjen sramotom, a zatim osobno i po svojoj imovini, kako se čini prikladnim. Ako se kršćanski vladari ozbiljno prihvate ove stvari, bit će lako uvesti ovo načelo u razmišljanje ljudi, budući da je toliko usklađenije s razumom, ne samo za kršćanina već za bilo kojeg čovjeka, od suprotne prakse koju je uveo vrag.
Budući da to ne mogu učiniti osobno, iskreno preporučujem da o ovome obavijestite Njegovu Visost. Neka suverena i vječna mudrost podari jasnoću svoje svete svjetlosti, tako da Njegova Visost može u svemu shvatiti što će biti za Božju službu i opće dobro duša. Neka nam svima daruje spoznati i ispuniti ti Njegovu svetu volju.
Smjernice za produbljivanje:
- Ignacije prezire dvoboj kao đavolsku i izopačenu praksu među kršćanima i nevjernicima. Koje su đavolske izopačene prakse uvukle u tvoj život i koje zavređuju prezir?
- Ignacije drži do svojih veza s vladarima i kraljevima jer zna da se učinak njihovoga djelovanja pokazuje u životima mnogih. Molim li ja za političare današnjice i je li mi ikada palo na pamet obratiti se nekome od njih usmjeravajući im pozornost na bitna pitanja?
- Jesam li se sam spreman na neki način angažirati oko nekog bitnog društvenog pitanja – duhovno, intelektualno, zalaganjem?
