Od Ignacija tebi, čitatelju #24
Pismo Klaudiju, caru Abesinije
Pismo 5205
U ovome pismu Ignacije objašnjava abesinskom caru primat rimskog prvosvećenika te jedinstvo i autoritet Crkve. Opširno raspravlja o zabludi Grka i drugih koji ne priznaju papu kao vrhovnog poglavara Crkve. Ignacije hvali kralja kojega je Bog nadahnuo željom za sjedinjenjem s poglavarom Katoličke Crkve. Ignacije navodi da je, uz patrijarha, odabrano dvanaest svećenika koji će otputovati u careve zemlje. Objašnjava da je svaki od tih ljudi dobro poznat i prokušan te da su spremni dati i vlastite živote za spasenje duša.
Rim, 23. veljače 1555.
Isus
DIO 3: Spremnost na žrtvu i poslušnost nauku
Ključna tema: Karakter i srce misionara koji dolaze (spremni su dati život) te poziv narodu i vladaru na poslušnost njihovom nauku koji je zapravo Kristov nauk.
A to se nadam još više, uzdajući se u njegovu beskrajnu i vrhovnu dobrotu. Vjerujem da će, zajedno s tim jedinstvom i poslušnošću prema svetoj Katoličkoj i Rimskoj Crkvi, u vaša kraljevstva doći i duhovni procvat te porast vremenitoga blagostanja, zajedno s velikim uzdizanjem vašega kraljevskog dostojanstva i posramljenjem vaših neprijatelja, u onoj mjeri koja će pridonositi većoj službi i slavi Krista, našega Gospodina.
Svi svećenici koji se šalju vašem veličanstvu, osobito patrijarh i njegovi pomoćnici, ljudi su koji su u našoj Družbi vrlo dobro poznati i prokušani, s iskustvom u mnogim djelima ljubavi. Izabrani su za ovo važno poslanje zbog snažnoga utjecaja svoga primjera i zdrave nauke. S velikom spremnošću polaze i s radošću prihvaćaju poslanje, jer se nadaju provesti svoje živote u velikim naporima za službu Bogu, vašem veličanstvu i na pomoć dušama vaših podanika. Njihova je želja barem donekle nasljedovati ljubav Krista, našega Gospodina, koji je položio svoj život i prolio svoju krv da ih otkupi od vječne bijede, kako sam kaže riječima svetoga Ivana: „Ja sam pastir dobri. Pastir dobri život svoj polaže za ovce."
Tako i patrijarh i njegovi drugovi dolaze k vama spremni s dušama dijeliti ne samo svoje znanje, davati savjete i duhovnu pomoć, nego, bude li potrebno, i položiti svoje živote za njih. Nadam se da ćete, što se vaše veličanstvo prisnije i srdačnije bude odnosila prema njima, tim više primati zadovoljstvo i duhovnu utjehu u našem Gospodinu.
U ostalim stvarima, osobito glede njihova naučavanja i prihvaćanja njihova nauka, oni nose samu vlast vrhovnoga svećenika — kako je vašoj uzoritosti, a osobito patrijarhu, dobro poznato. Stoga, vjerovati onome što oni naučavaju znači vjerovati Katoličkoj Crkvi, čiji su nauk oni pozvani tumačiti.
Budući da su svi vjernici dužni vjerovati i pokoravati se odredbama Crkve te joj se utjecati u svojim poteškoćama, ne sumnjam da će velika vjera i dobrota vašeg veličanstva zapovjediti svim svojim podanicima da vjeruju i budu poslušni patrijarhu i onima koje on postavi na svoje mjesto, jer oni svoju službu i vlast primaju od vrhovnoga svećenika, a to je ista ona vlast koju ima Krist, naš Gospodin, i koju je on podijelio sa svojim namjesnikom na zemlji.
U Ponovljenom zakonu nalazimo pralik Crkve u onima koji su imali poteškoće i dvojbe pa su bili upućivani u Sinagogu, kako to izričito potvrđuje Krist, naš Gospodin: „Na Mojsijevu stolicu zasjedoše pismoznanci i farizeji. Činite dakle i obdržavajte sve što vam kažu." I mudri Salomon misli na Crkvu kada u Mudrim izrekama kaže: „Ne napuštaj nauka majke svoje", a ta je majka Crkva. I na drugome mjestu: „Ne pomiči prastare međe koju su postavili oci tvoji.", a to su crkveni pastiri. Toliko veliko povjerenje Krist, naš Gospodin, želi da imamo prema Crkvi da po evanđelistu svetom Luki kaže: „Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire", a sveti Matej piše: „Ako ni Crkve ne posluša, neka ti bude kao poganin i carinik."
Nikakvo povjerenje ne treba polagati u onoga koji se protivi nauku što ga je primio od Katoličke Crkve. Prisjetimo se što sveti Pavao kaže Galaćanima: „Kad bismo vam mi ili anđeo s neba navješćivali evanđelje drukčije od onoga koje vam navijestismo, neka bude proklet." Tome su nas učili sveti naučitelji riječju i primjerom. Odredili su to i sabori. To potvrđuje jednodušni pristanak svih vjernih slugu Krista, našega Gospodina.
Nema sumnje da će patrijarh i njegovi drugovi uvijek iskazivati vašem veličanstvu veliko poštovanje i duboko uvažavanje. Nastojat će vam služiti i pružiti svako moguće zadovoljstvo na slavu Božju.
Budite uvjereni da smo i mi iz ove najmanje Družbe, koji ovdje ostajemo, potpuno predani vašoj službi u istome Gospodinu. U svojim ćemo molitvama i žrtvama nastaviti, kao što smo već započeli, moliti i zazivati Božansko Veličanstvo da sačuva vaše veličanstvo i vaše kraljevsko dostojanstvo u svojoj svetoj službi. Molimo i da vam podari takav napredak ovdje na zemlji da prispijete k pravoj sreći neba.
Neka nam svima udijeli svoju obilnu milost da uvijek spoznajemo njegovu presvetu volju i savršeno je vršimo.
Smjernice za produbljivanje:
- Što tebi osobno govori ova radikalna spremnost na žrtvu iz ljubavi prema Kristu? Prožima li takav žar tvoje svakodnevne obveze?
- U tekstu se citira Isus: „Tko vas sluša, mene sluša; tko vas prezire, mene prezire". Koliko ti je danas teško ili lako prihvatiti autoritet crkvenog Učiteljstva u pitanjima vjere i morala, osobito kada se on suprotstavlja modernim trendovima?
- Pismo završava molitvom za spoznaju i savršeno vršenje Božje volje. Kako u svojoj svakodnevici osluškuješ Božju volju i što ti najviše pomaže da je, poput svetskog Ignacija, izvršiš s radošću?
