Od Ignacija, tebi čitatelju #30
Pismo Johnu Perezu de Calatayudu
Pismo 5313
Ignacije šalje odgovor na primljena pisma Ivanu Pérezu de Calatayudu te ga tješi zbog smrti njegove voljene supruge. Uz to dotiče se jedne poslovne stvari te ga upućuje na isusovce u Saragossi.
Rim, 4. travnja 1555.
IHS
Vrlo časni gospodine u Kristu Isusu,
neka milost i mir Krista, našega Gospodina, uvijek budu prisutni u našim dušama i rastu u njima.
Primio sam dva vaša pisma, a iz drugoga vidim da niste dobili moj odgovor na prvo. Neka, ovo bude odgovor na oba. Doista mi je bilo utješno saznati da me se sjećate. Iako možda ne posjedujem onu osobitu ljubav koja bi se mogla mjeriti s vašom, molim je od Boga, našega Gospodina. On zna da sam vas uvijek nosio, i još vas nosim, vrlo blizu svoga srca, te da u sebi gajim želju pronaći priliku da vam budem od koristi, na slavu Božju, koliko mi to moje skromne sposobnosti i moje zvanje dopuštaju.
To što vas je Bog lišio tako dobre životne družice može se shvatiti samo kao jedno od onih pohoda kojima se Božja Providnost služi prema svojim izabranicima, kako bi ih još više odvojila od zemaljskih stvari i pokazala im da ovdje dolje nema ničega postojanog ni trajnog. Uistinu, što je duša obdarenija, to je Bog obično uzdiže više, dajući joj nadu i čežnju za nebom, gdje će svatko zauvijek uživati u božanskom zajedništvu s onima koje ljubi.
Kad bismo u ovom svijetu imali svoju domovinu i svoj istinski mir, tada bi nam doista bio velik gubitak kad bi nam bile oduzete osobe ili stvari koje su nam donosile toliko radosti. Ali budući da smo na ovoj zemlji samo putnici, a naš je trajni grad u kraljevstvu nebeskom, ne trebamo smatrati velikim gubitkom kada oni koje ljubimo u Gospodinu odu malo prije nas. Jer i mi ćemo ih ubrzo slijediti na mjesto gdje nam je Krist, naš Gospodin i Otkupitelj, pripravio najsretnije prebivalište u svojoj blaženosti. Neka On udjeli utjehu vašoj duši i upravi sve vaše poslove onako kako samo On zna, da bi vas i svu vašu obitelj priveo onome posljednjem cilju radi kojega smo stvoreni i otkupljeni njegovom krvlju i smrću.
Gospodin Gómez govorio mi je o vašim poslovima, i iznio sam mu svoje mišljenje. Upućujem vas na ono što će vam on napisati. Žao mi je zbog neugodnosti u koje ste zapali čineći mi dobročinstvo. Neka Bog, naš Gospodin, sve usmjeri prema svojem većem zadovoljstvu i vašem većem dobru.
Vjerujem da ćete imati neke susrete s članovima naše Družbe koji borave u Saragossi i da ćete nastojati iz toga izvući duhovnu korist. O tome sada neću opširnije pisati. Ako biste željeli što doznati o meni osobno, oni će vam to moći reći.
Bog mi čini veliku milost time što me koristi u službi ove svete Družbe, premda ja svoj dio izvršavam s mnogo nemarnosti i nesavršenosti. Neka On umnoži svoju milost u svima nama, kako bi po našem služenju još više uzveličao slavu svoga imena. Amen.
Smjernice za produbljivanje:
- Kako razumijem Božju providnost – Na koji način doživljavam misao da se gubici i teškoće mogu shvatiti kao Božji pozivi na usmjeravanje prema vječnosti?
- Kako se odnosim prema ideji da je ovaj život prolazan, a da je "trajni grad" u nebu? Utječe li ta misao na moje odluke, prioritete i odnose?
- Što za mene znači služiti s "nesavršenošću"? Vidim li slabosti i nesavršenosti u služenju kao prepreku ili kao prostor u kojem Bog može djelovati?
