Od Ignacija tebi, čitatelju #15
Pismo 4054
Ova gospođa Magdalena Angelica Domenech, sestra oca Jeronima Domenecha, patila je od teških bolesti i ništa lakših duševnih kušnji. Svetac je tješi u sljedećem pismu.
Rim, 12. siječnja 1554.
Gospođo moja u Gospodinu našem. Neka nam savršena milost i vječna ljubav Krista Gospodina našega uvijek budu u pomoći i naklonosti. Amen.
Iz pisma iz Valencije doznao sam da vas je naš Gospodin Bog pohodio kušnjama tijela i duše, te vam je tako pokazivao, darujući vam toliko prilika za zasluge, vrlo posebnu ljubav koju ima prema vama. Možete biti sigurni, koliko vam se čini da vas manje nagrađuje u ovom svijetu i životu koji prolazi, toliko je obilnija nagrada koju On čuva u svojoj vječnoj radosti za vaše dobre želje i djela. Doista, gospođo, želim vam svo zadovoljstvo i utjehu koju bih mogao poželjeti za sebe i suosjećam s vama u vašim kušnjama, kao što bi se po razumu i zakonu ljubavi očekivalo od mene. Pa ipak, ne mogu ne misliti da je to vrlo poseban dar Gospodina Boga našega kada vam On pruža priliku vježbati vrline strpljenja, vjere i nade u Njega. Budite uvjereni da vas božanska i vrhovna dobrota i ljubav našeg premudrog Oca na nebesima daruje onim što će vas više usavršiti, jer u nedaćama – ne manje nego u blagostanju, jednako u nevoljama – kao i u utjehama, On očituje vječnu ljubav kojom vodi svoje odabranike k vječnoj sreći.
Njegova je ljubavlju prožeta dobrota toliko velika da, kad bi za nas bila dobra, On bi sa svoje strane bio skloniji da nas održi u utjesi nego u nevoljama, čak i u ovom životu. Ali s obzirom da naše stanje bijede u ovom sadašnjem bivanju zahtijeva da nam ponekad dođe po kušnjama umjesto po užicima, u ovoj njegovoj očinskoj i vrhovnoj milosti možemo vidjeti kako On ograničava naše kušnje na kratki tijek ovog života i to ne bez povremenog unošenja mnogih utjeha. U životu koji je vječan i kojem nema kraja, On će nagraditi naše strpljenje neopisivom slašću i slavom, bez primjese ikakve kušnje, tuge ili nezadovoljstva – budući da ih na nebu nema, već će u njemu biti samo ispunjenje svake radosti i sreće. Ako pokušate predati sebe u ruke Krista, našeg Gospodina, u potpunosti usklađujući svoju volju s Njegovom, uključujući spremnost da Ga slijedite u kušnjama koje je On prošao na ovom svijetu, a kada ih On želi podijeliti s vama, kako biste Ga kasnije mogli slijediti u slavi drugog svijeta, ne sumnjam da će vaše kušnje u najvećoj mjeri prestati, a vaša će snaga u njihovom podnošenju biti toliko velika da ćete ih jedva primijetiti.
Koliko je do mene, neću prestati, zajedno s onima koji su ovdje sa mnom, usrdno preporučivati vaše potrebe Bogu, Gospodinu našemu. Ako postoji ikakav način da vas utješim, učinit ću to s najvećom radošću, kao onaj koji vas nosi u velikoj ljubavi u Gospodinu našemu. Neka mu bude milo da nam podari svoju izobilnu milost da uvijek spoznajemo Njegovu presvetu volju i savršeno je ispunjavamo.
- Prisjeti se nekog duljeg razdoblja "kušnje duše i tijela" u svom životu. I sada kada je ono prošlo (ili si još u Njemu), što ti se čini što to radi tvom odnosu s Bogom? Kakav je Bog koji to dopušta?
- Koliko se često sjetiš "drugog svijeta"? Ignacije piše kako Gospodin ovdje daje kušnje koje je i sam prošao kako bi Ga kasnije mogli slijediti u slavi drugog svijeta. U čemu ti treba Njegova pomoć? Što bi Mu htio preporučiti?
- Moli danas za sebe i sve one koji su u muci koju teško podnose, da mogu prepoznati utjehe koje dolaze s njima, za rast u krepostima i da nas sve što ovdje živimo dovede do vječnosti s Njime.
