Od Ignacija tebi, čitatelju #29
Pismo Gerardu Hammontanusu
Pismo 5280
Njegovo obiteljsko prezime bilo je Kalckbrenner, ali su ga zvali Hammontanus, prema njegovom rodnom mjestu – Hammontu. Bio je prior kartuzijanskog samostana u Kölnu. Ignacije mu odgovara na pismo koje je od njega primio, sa svakim očitovanjem ljubavi i zahvaljujući mu za pravodobnu pomoć. Ovdje se jasno očituje Ignacijevo predanje Bogu jer unatoč visokim troškovima života i nedostatku novca, on ne odbija prikladne kandidate.
Rim, 22. ožujka 1555.
IHS
Neka se milost i mir Gospodina našega Isusa Krista očuva i umnaža u nama sve do konačnog ostvarenja u slavi. Amen.
Još nisam odgovorio na Vaše Očinsko pismo od 27. rujna. Ali nas je dobrohotnost Vaše ljubavi prema nama i njezini vidljivi izrazi u iskazanoj naklonosti, dok su se u našim srcima produbljivali osjećaj zahvalnosti, potaknula da iskažemo zahvalnost Bogu, izvoru svakoga dobra, kao i Vašem Očinstvu, koje je posebno oruđe njegove providnosti. Ali kada sam vidio da je Vaše Očinstvo (koristeći se vašim riječima) potrebitije molitava i tišine, više nego pisma zahvale, kao onaj koji je bio potaknut čistom nakanom dobrote da nam vrlo prigodno pošalje osobito veliku pomoć, pomislio sam da bih barem za sada trebao odustati od pisanja, ali ne i od molitve niti od poticanja ove uzajamne veze ljubavi s vašim svetim redom i samostanom, ostavljajući neki spomen na ovo veliko dobročinstvo, koji bi bio podsjetnik ne samo nama koji još živimo, nego i našim nasljednicima. Neka je blagoslovljeno ime našeg Gospodina Isusa Krista, koji proviđa na toliko puno načina za ovu našu najmanju Družbu. On daje ne samo da se svakodnevno povećavaju brojevi i duhovni plodovi, već On daje dodatno mnoge druge stvari onima koji traže Božje Kraljevstvo.
Što se tiče otvaranja kolegija naše Družbe u Kölnu, mi razumijemo vaš očinski interes i podršku, i molimo da vas Bog obilato nagradi. Ne sumnjam da će vaša djelatna pobožnost, kao i onih koji žele providiti njemačkoj mladeži učitelje da oblikuju umove najboljih među njima u pismenosti i kreposti, pronaći prigodu kada to bude ugodno u očima Njegova Božanskog Veličanstva.
Ali dok Božja providnost priprema duše muškaraca da otvore kolegij u Njemačkoj, dao nam je jaku želju da u Rimu osposobljavamo njemačku mladež koju je pozvao na službu u pravovjernoj katoličkoj vjeri. On također potiče mnoge mlade muškarce izvrsnog karaktera koji se slijevaju ovamo u Rim, bilo s namjerom ulaska u Družbu, bilo u Germanicum, za koji je, siguran sam, Vaše Očinstvo čulo. Mnogi dolaze ne samo iz donje, već i iz gornje Njemačke, a neki čak dolaze iz heretičkog okruženja roditelja ili prijatelja, poput ruža koje rastu među trnjem. Imamo između 70 i 80 njemačkih studenata ovdje. Mladi izvrsnog karaktera dolaze također iz drugih zemalja, čak i muškarci s višegodišnjim obrazovanjem i autoritetom, što je daleko od uobičajenog. Ovdje u Rimu ih je oko 180, koji pripadaju Družbi, iako su neki više puta slani na različite službe u različite dijelove svijeta. Ali njih oko 50 živi u germanskom kolegiju, stoga se čini da naš Gospodin Isus Krist želi pripremati vojnike za neku izvanrednu misiju i iz ove formacije želi dati bogate plodove svojoj Crkvi. Iako se onima koji su od svijeta – mudrima i pametnima, možda čini ludim da dozvoljavamo da brojevi rastu dok smo bez sredstava, i unatoč visokim troškovima zajedničkog života u nedostatku novca, mi koji smo sidro nade postavili u dobrotu našeg Boga koji s lakoćom hrani mnoge kao i malobrojne i u vremenima oskudice i u vremenima obilja, mislim da ne možemo i ne smijemo isključiti one koji su pozvani po Njegovom svetom nadahnuću u našu Družbu. I iako se, kako piše Vaše Očinstvo, čini da evanđelje prelazi k nevjernicima te napušta zapadne narode zbog njihove duhovne mlakosti, ipak mi se moramo nadati i nastojati svom snagom činiti sve što možemo molitvom, riječju i primjerom i na svaki mogući način, kao bezvrijedni alati božanske Mudrosti, donijeti pomoć koju možemo. Ali dosta o tome. Za Vaše Očinstvo preostaje dovoljnim predati ovu našu cijelu Družbu Bogu, u svojim svetim molitvama i onima Vašeg reda. Neka Njegova bezgranična ljubav izlije svoju milost i Duha Svetoga na sve nas, da uvijek znamo i ispunjavamo Njegovu božansku volju.
Smjernice za produbljivanje:
- Gdje mene Bog poziva da ne brinem, već da vjerujem u njegovu providnost? Unatoč visokim troškovima života, unatoč okolnostima koje nisu bajkovite, zove li me da iskoračim? U nepoznato? Oslanjam li se na njega ili me preplavljuju brige i strahovi?
- Mogu li navesti konkretno djelo providnosti u mom životu?
- Mogu li teške okolnosti prepoznati kao način kako mene Bog priprema za neku misiju?
