Od Ignacija tebi čitatelju #4
Pismo Ferdinandu Vasconchelosu
Pismo 4654
Ignacije podsjeća Vasconchelosa, tadašnjeg nadbiskupa Lisabona, da su svi Isusovci pozvani ugledati se na svojeg biskupa kao na oca i gospodara. Nezadovoljan kako oci Lisabona ispunjavaju svoju dužnost, svetac želi osobno ponuditi pomoć družbe nadbiskupu u kojem god radu ju on želi iskoristiti.
Rim, 26. srpnja, 1554
IHS
Prečasni Gospodine u našem Gospodinu,
Ne samo da je sukladno pravilima našeg reda, nego i izričito preporučeno u Konstitucijama, da bi se članovi ove najmanje Družbe, gdje god da žive, trebali utjecati svojem biskupu i priznavati ga kao svog oca i gospodara, te koliko im njihove slabosti i poziv dopuštaju, ponuditi svoju pomoć u brizi za duše za koje je on odgovoran. U svjetlu toga, činilo mi se posve ispravnim ne samo preporučiti naše članove koji su zaduženi za kuću i kolegij u vašem gradu da ispune svoju dužnost po ovom pitanju, nego da to i sam činim ovdje iz Rima u ime cijele Družbe. Stoga vas ponizno molim, prečasni gospodine da nas sve prihvatite, i one iz Lisabona kao i iz Rima. Gledajte na nas kao svoje sinove i sluge u našem Gospodinu i sjetite se da imate u članovima naše Družbe vaše Lisabonske nadbiskupije isto toliko vjernih i poslušnih svećenika koji će sukladno svom pozivu i svojim mogućnostima nositi mali dio tereta koji je Bog naš Gospodin stavio na vaša leđa, prečasni gospodine, i koji se mora podijeliti s drugima kako biste ga vi mogli nositi. To bi mi bila velika utjeha zbog važnosti samog tereta kao i zbog velike osobnog poštovanja vašem preuzvišenom gospodstvu, ako ćete na nas sve gledati kao da vam pripadamo i staviti pod posebnu zaštitu naše članove iz Lisabona i dati im ovlasti koje smatrate da su im potrebne za pomoć dušama koje su pod vašom brigom.
To bi bilo sve, osim još ponizne molbe za molitvu i blagoslov u vašem preuzvišenom gospodstvu. Nek nam se Bog naš Gospodin udostoji dati da uvijek uživamo obilje Njegove milosti i ispunjavamo Njegovu presvetu volju.
Smjernice za produbljivanje:
- Kako gledam na dužnosti u svom pozivu, ispunjavam li ih vjerno i savjesno?
- Nudim li svoju pomoć kad uvidim da je nekome potrebna ili se držim svog komfora?
- Jesam li spreman čuti kritiku i biti poslušan svojim autoritetima?
