Od Ignacija tebi, čitatelju #19

Pismo 4181

Doimo Nascio je došao iz Amerije, te je bio jako privržen Ignaciju. Unatoč svojim pozamašnim godinama, htio je ući u Družbu. Dobio je par mjeseci probnog razdoblja, na kraju kojeg se smatralo da je za njega bolje da zaradi svoje spasenje slobodan od bilo kakve obveze prema Družbi.

Rim, 22. veljače, 1554

Velečasni i dragi magistre Doimo u Kristu.

Primio sam vaše pismo te poprilično razumijem vaše oklijevanje prema odlasku u Veneciju. Molio sam se nad ovim problemom kao što ste me i zamolili te ću vam reći svoje mišljenje sa svom privrženom iskrenošću koje naše prijateljstvo u Gospodinu zahtjeva.

Da sam se odlučio da služim učitelju, pogotovo onom u kojem sam pronašao onoliko zadovoljstva koliko vi kažete da ste pronašli u svojem, trebao bih željeti, da ako moram nešto promijeniti, da znam njegovu volju te da joj se u potpunosti prilagodim po službi Boga našeg Gospodina. 

Da sam ja htio znati trebam li ići u Veneciju ili ne, trebao bih htjeti znati što je po tom pitanju bila želja gospodina Asconius Colonna, te donijeti svoju odluku sukladno s njegovom, pretpostavljajući da ne postoji nijedan drugi način kojim bih jasno vidio što je na veću službu Bogu našem Gospodinu. Jednom kad bih to znao, ne bi više bilo potrebe za daljnjim promišljanjem, nego bih jednostavno pratio put za koji bih znao da je draži Bogu. To je stoga ono što ja mislim. 

Unatoč tome što postoji malo nade za suglasnost za kojom smo svi jako čeznuli, možete ovo pitanje ostaviti u Božjim rukama i  svoje dobročinstvo darovati drugim područjima Božje slave. Molim vas da me Njemu srdačno preporučite i prosite božansku i neograničenu Dobrotu da nam svima da milost da uvijek poznajemo i ispunjavamo Njegovu najsvetiju volju. 

Smjernice za produbljivanje:

  1. Imaš li iskustvo da se o nekim pitanjima ne usudiš pitati bližnjeg, osobu u koju imaš povjerenje ili je duhovni autoritet? Ako da, iz čega ti se čini da to ide?
  2. Možeš učiniti malu vježbu razlučivanja i promisliti o svojim planovima za danas. Hoće li te događaji i ljudi koje si isplanirao dovesti bliže Bogu? Jesi li spreman promijeniti ih ako je to potrebno, u povjerenju?
  3. Hoće li biti i vremena za neko dobročinstvo na Božju slavu? Ne mora to biti ništa veliko, može biti samo i kratka molitva, poziv, poruka, susret, nešto što ćeš učiniti za sebe ili za drugoga, što god da ti dolazi.