Serijal objava o 25 godina SKAC-a počinjemo s pričom p. Luke Rađe. Zamolili smo patera Luku za par riječi o samim počecima SKAC-a kojeg je on osnovao, a dobili smo tekst u kojem je napisao sve što su njegova subraća isusovci prije njega činila u zajednici i tako malo po malo gradili ovo mjesto susreta mladih. SKAC Palma tradicionalno je okupljalište mladih uz baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici u Zagrebu. Kad kažemo tradicionalno – to doista i mislimo jer su isusovci u Palmu došli 1902. godine i od tada nisu stali služiti.
Podsjećanje na simfoniju božanske ljubavi koja se događa uz svetište njegova Srca, ovdje u Zagrebu.
U kratkim crtama, mladi su se početkom prošlog stoljeća počeli okupljati na akademskoj misi u 11 sati. U to vrijeme započelo se i s vjeronaucima za studente i radničku mladež. Možete li zamisliti da je 50-ih godina prošlog stoljeća na vjeronauke u Palmi dolazilo preko 600 studenata? Već od 70-ih godina p. Horvat i p. Sabolić koji su vodili vjeronaučne susrete organiziraju i dodatne aktivnosti kao što su Agape subotom (zabave i druženja mladih uz ples), dočeci Nove godine, organizirani zbor mladih i hodočašća (koja su, kako p. Luka kaže, posebno nezaboravna bila 80-ih godina u vrijeme p. Nagya). Pateri Jedvaj i Fridl nastavljaju voditi i okupljati mlade koncem osamdesetih i kroz 90-e, a 2000. godine vjeroučitelj u Palmi postaje upravo naš pater Luka.
Isusovac, Dalmoš, elektrotehničar i osnivač SKAC Palme
Pater Luka rođen je 1959. u Ogorju kod Splita. Studirao je elektrotehniku i pritom kao i mnogi studenti "visio" u Palmi. Tu je pohađao slavni isusovački studentski vjeronauk. Doživio je duhovni poziv i krenuo za isusovca. Za svećenika se zaredio 1993. godine. Početkom 2000. počinje raditi s mladima u Palmi, a već 2001. sa skupinom je mladih osnovao Studentski katolični centar Palma (SKAC).
Kako je tada izgledao jedan tjedan u Palmi?
Održavali su se Tečajevi ignacijanske duhovnosti, a dvorana u Palmi bila je puna gotovo svake večeri. Sve je bilo savršeno organizirano, susret voditelja, rad u grupama, predavanja profesora s Jordanovca (ovo su riječi tadašnjih mladih koji su dolazili u Palmu). Održavale su se molitve srijedom, klanjanja, nedjeljna podnevna misa u bazilici i, naravno, apsolutno legendarni vjeronauci ponedjeljkom u 20 sati. Često smo se pitali, pa kako on sve to stigne… A odgovor se sam nametnuo: Kako on SVE TO STigne? (Čitaj velika slova!)
Negdje 2002. godine rodila se na vjeronaucima ideja o Modravama. Prema riječima Drine Ćavar Brajković: Ideja Modrava… Mnogi su odmahivali rukom, kakav kamp za mlade, nemoguće, budimo realni… Ali uz sve ostalo, blagoslov biskupa Ivasa, osmišljavanje ideje, programa, duhovnog i rekreativnog, načina prijavljivanja mladih, kontakata s povjerenicima za pastoral mladih širom Hrvatske, on je sam iskopao i septičku jamu, uz pomoć legendarnog Marka Mešina, ostavivši na svojoj stranici ispriku što par dana neće moći odgovarati na mailove, jer će biti "u toj jami"…
Osmislio je i geslo za Modrave: "Daj ruku, dodaj kamen, sagradi Crkvu!" I od prvih p. Lukinih konkretnih ideja u studenom 2002., kamp je bio spreman za prvu grupu mladih, već u lipnju 2003.! Vojnički šatori postavljeni, šminkerski zahodi (a ne obični poljski) su se ponosno kočoperili nad svježe iskopanom septičkom jamom, hrvatska i modravska zastava veselo su se vijorile na modravskom brežuljku, a veliki križ je dominirao predivnim krajolikom…
Po povratku s terenskog rada na Modravama 2003. godine, p. Luka je nastradao u prometnoj nesreći i nakon dva mjeseca probudio se iz kome. Nakon prometne nesreće postao je neumorni borac za oporavak. Šali se nekad da je nanovo rođeni Zagorac – misleći na toplice u kojima je dugo boravio. On trpi i prikazuje to za mlade. On puno toga ne može, a što je prije mogao… ali ne žali se, nego ohrabruje i nadahnjuje. Više ne piše duga pisma i mejlove mladima, ali sada je SMS propovjednik. I danas kad mu spomeneš Modrave i SKAC – sav se ozari… Kad ga pitaš što mladi trebaju – on uzbuđeno viče: "Zaljubit se! Ljubav, ljubav!" Da bi te nasmijao glumit će puru…ili će ti napisat koju otkačenu na svoj račun. Tipa, kako je udaren u glavu i to od kamiona. Tijelo trpi, ali duh je i dalje jak i duhovit… pun Duha!
Takav je Luka bio i kad smo mu došli u posjetu prije nekoliko dana, radostan i ozaren uzvikivao je "Došli su mi moji SKAC-ovci". Malo je reći da je naša srca napunio zahvalnoću i nadom, ali dao nam je i jedan njegov klasični zadatak popularan kao "5 KOMADA". Kaže da težimo tome da imamo barem 5 djece, 5 dobrih projekata ili da napišemo 5 knjiga.
Hvala ti dragi pater Luka za sve što si učinio za mlade, za SKAC i za sve ono što i danas činiš. Primjer si nam dao!
