Što nam sutra sprema, ne možemo znati
hoće li nam kiša liti ili će sunce sjati.
Hoće li vjetar zamesti naš trag
ili će snijeg zatrpati svaki prag.
Ne možemo utjecati na ono što je iznad nas,
ali moliti možemo da nam duša nađe spas.
Stoga se odlučih ovaj vikend predati Bogu
da istinski i od srca svoj život Njemu predati mogu.
Na vikendu pokore pustili smo sve zemaljske brige i probleme
i dopustili Bogu da riješi naše dileme.
Kroz razne situacije suočavanja sa strahom, sa samim sobom
dao je do znanja da nas Krist želi učiniti svojim sinom, a ne robom.
Želi da želimo biti na Njegovoj strani
jer jedino nas tako od neprijatelja može da brani.
Uči nas da trpljenje ima smisla jer je neprijatelj tada stjeran u kut
I onda znamo da je to onaj Božji, pravi put.
Postali smo svjesniji sebe i onoga što je oko nas
i da živimo u svijetu kojeg možemo usporediti s autom kojem samo dajemo gas.
Zapravo tek trebamo postati svjesni koliko smo sretni što nam sve daje
i što imamo priliku gledati sunce i sve te boje na nebu ujutro što za nas sjaje.
Svoje smo vrijeme i trpljenje kroz glad i bol posvetili Njemu,
a On se pobrinuo da izađemo promijenjeni, radosni i zahvalni na svemu.
Ta rekao je: “Evo, sve činim novo!”
