Već gotovo 25 godina SKAC Palma mjesto je susreta mladih, mjesto na kojem Bog piše čudesne i inspirativne priče. Pokušavajući proći i sažeti sve što se događalo u četvrt stoljeća koliko SKAC živi, otkrili smo (zasad) 50 bračnih parova koji su se upoznali na SKAC (kasnije i Magis) programima i aktivnostima. Među njima su i Hrvoje Abraham i Anamarija Milićević. Hrvoje Abraham nam je ispričao njihovo svjedočanstvo.
Kako ste se vas dvoje upoznali i što vas je tada najviše privuklo jedno drugome?
Anamarija je pjevala u SKAC zboru, a ja sam bio ministrant. Nekoliko mjeseci prije nego sam ju vidio, molio sam 30-dnevnu pobožnost sv. Josipu za buduću suprugu. Vjerojatno sam zato, kada sam ju vidio, jednostavno znao da joj moram prići. Otežavalo mi je stvar, doduše, to što nismo imali nikakve zajedničke prijatelje da se lagano „ubacim" pa sam se morao poprilično sabrati, skupiti hrabrosti i prići. To sam, Bogu hvala, i učinio pa je tako sve i počelo. Od tada je naš odnos kroz puno molitve i posjeta Kamenitim vratima rastao sve do braka. Danas, devet godina nakon upoznavanja, smo blagoslovljeni i darom četvero dječice.
Možete li podijeliti jedan trenutak s početka vašeg odnosa u kojem ste osjetili da vas Bog posebno vodi jedno prema drugome?
Jedan trenutak, kojeg bih mogao navesti kao takvim, jest vrlo rana odluka da hodamo u, kako to zovu, potpunoj čistoći (iako je to zapravo tipično „katoličko udvaranje", eng. Catholic courtship). Dakle, da nastavimo biti u odnosu bez današnjih uobičajenih elemenata veze, držanja za ruke, poljubaca itd. Meni to, kao muškarcu, nije baš najlakše sjelo i mislio sam da će sve to propasti. Nisam to tada baš ni razumio, ali sam osjećao da je to ispravno. Bio je to trenutak u kojem sam i tu vezu, taj odnos, morao predati Bogu i reći ponovno „neka bude volja Tvoja". Mogu reći da je upravo to bila odluka koja nas je posebno zbližila i usmjerila naš odnos prema Bogu.
Kako je vaša vjera utjecala na rast vašeg odnosa – u komunikaciji, odlukama ili zajedničkim izazovima?
Prikazivali smo odnos blaženoj Djevici Mariji kroz svakodnevnu zajedničku molitvu svete krunice te Isusu u klanjanjima pred Presvetim Oltarskim Sakramentom i zajedničkim odlascima na Misu. Budući da smo zbog odluke da hodamo u potpunoj čistoći imali hrpu vremena za razgovore kad smo bili zajedno, odnos je brzo rastao te smo se nakon pola godine hodanja i zaručili.
Danas nam je svakodnevna molitva krunice prioritet, s djecom ponekad i poseban izazov. 🙂
Što biste poručili mladima koji se danas upoznaju preko SKAC-a i tek započinju svoj zajednički put?
Molitva prije svega i predanje odnosa u Božje ruke. Radite na međusobnom razumijevanju kroz duge razgovore jer ćete onda sve krize i teškoće strpljivo podnositi. Natječite se u sebedarju i mrtvljenju. Gotovo svaki dan, kada djecu spremimo u krevete, provodimo večer u dugim i često dubokim razgovorima. Ne propustimo pitati se kako si i što te muči, kako smo proveli dan, što smo dobro napravili, što možemo bolje…
Ljubav je svakodnevna odluka u kojoj se odlučuješ umirati sebi, a davati se za drugoga. U početku jedno za drugo, kasnije i za djecu. I, naravno, svakako potičemo da hodate u potpunoj čistoći. Teška je to odluka, posebno u današnjem svijetu kada se sve mora imati sad i odmah, kad je „kultura hodanja" tako uobičajena i uzima se zdravo za gotovo, ali je duboko katolička stvar i nećete sigurno požaliti!
Ako i ti želiš podijeliti priču, anegdotu, svjedočanstvo kako je Bog u tvom životu djelovao po SKAC-u, Modravama ili nekom drugom programu, javi se na mail odnosi@skac.hr.
