Korizma često započinje jednim jednostavnim pitanjem: Čega ćeš se odreći? I gotovo uvijek odgovor ostaje na površini: slatkiša, društvenih mreža, televizije, možda kave ili cigareta. Sve to može biti dobro. Ali lako se dogodi da korizma ostane na razini male vježbe volje, a ne postane put obraćenja. Da se pretvori u svojevrsni duhovni fitness. Ne radi se prvenstveno o tome čega se odričem, nego za što se oslobađam. Ne radi se o gubitku, nego o slobodi.
Postoji odricanje koje je vidljivo — i odricanje koje je stvarno. Mogu se odreći čokolade, a ostati rob vlastite potrebe da budem u pravu. Mogu ostaviti društvene mreže, a ostati zarobljen u potrebi za priznanjem. Mogu postiti od hrane, a ne postiti od ogovaranja, kontrole, samosažaljenja ili straha.
Zato Isus u Govoru na gori upozorava: „Kad postite, ne budite smrknuti kao licemjeri… Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti." (Mt 6,16-18)
Pravo odricanje događa se u skrovitosti srca. Nije cilj pokazati snagu, nego dopustiti Bogu da razotkrije ono što nas sputava. Jer ovo nije vrijeme u kojem dokazujem da mogu bez nečega. To je vrijeme u kojem prepoznajem: bez čega zapravo ne možemo živjeti slobodno!
Što nas doista veže?
Korizma nas poziva da pogledamo malo dublje. Jer ono što nas često najviše veže nije nešto u sebi loše. To su stvari koje su same po sebi neutralne, pa čak i dobre. Ali postaju prepreka kad zauzmu mjesto Boga. Kao što su – potreba za kontrolom, strah od budućnosti, ogorčenost iz prošlosti, potreba da budemo viđeni i priznati, navezanost na sigurnost ili stalna rastresenost koja nas čini nedostupnima Bogu i ljudima. To su stvarne „navike srca". A korizma nas poziva da ih prepoznamo i pustimo. Jer sloboda za Boga ne počinje time da nešto dodamo svom životu, nego time da nešto otpustimo.
Isus to kaže jednostavno: „Tko hoće ići za mnom, neka se odrekne samoga sebe." (Lk 9,23) To „samoga sebe" nije poziv na samoprijezir, nego oslobađanje od lažnog sebe — onoga koji se grčevito drži sigurnosti, slike o sebi, moći ili kontrole.
Odricanje koje rađa slobodom
Kad nešto otpustimo iz ljubavi prema Bogu, u nama se otvara prostor. I u taj prostor želi doći Sveti Duh. A njegov plod nije napetost, nego sloboda. Sv. Pavao kaže: „Plod Duha jest: ljubav, radost, mir, strpljivost, dobrota, blagost, vjernost, krotkost, uzdržljivost." (Gal 5,22-23)
Pravo korizmeno odricanje uvijek rađa nečim novim, dubljim, širim, slobodnijim. Ne prazninom, nego krepostima. Ako nas post čini nervoznima — nešto nije na svome mjestu. Ako nas odricanje zatvara — promašili smo cilj. Jer cilj nije stezanje života, nego njegovo širenje.
Korizma i tri temeljne slobode
Korizma je prostor rasta u trima temeljnim slobodama: vjeri, nadi i ljubavi. Otpustiti potrebu da sve razumijem i kontroliram. Isus kaže: „Tražite najprije kraljevstvo Božje." (Mt 6,33) To znači: prestati graditi život kao projekt sigurnosti i početi ga živjeti kao odnos. Vjera oslobađa od straha!
Otpustiti očaj koji kaže da se ništa ne može promijeniti. Nada ne negira tamu, ali odbija joj dati posljednju riječ. Sv. Pavao podsjeća: „Sada ostaju vjera, nada i ljubav." (1 Kor 13,13) Nada oslobađa od zarobljenosti prošlošću!
Otpustiti sebe kao središte. Ljubav uvijek znači pomak od sebe prema drugome! To je najdublji oblik odricanja — i jedini koji donosi radost. Jer: „Najveća je među njima ljubav." (1 Kor 13,13)
Pitanje koje vrijedi postaviti
Korizma nije herojski projekt. Ona je škola poniznosti. Isus kaže: „Tko se ponizuje, bit će uzvišen." (Lk 14,11) Poniznost znači prihvatiti da ne mogu sam. Strpljivost znači prihvatiti da promjena ne dolazi odmah. Korizma nas uči da sloboda ne dolazi snagom, nego predanjem.
Možda najvažnije pitanje ove korizme nije: Čega ću se odreći? Nego: Što u meni zauzima prostor koji bi trebao pripadati Bogu? Što me čini manje slobodnim za ljubav? Što me sprječava da budem prisutan? Što držim, iako znam da me to ne vodi životu? Jer korizma nije vrijeme u kojem nešto dokazujemo, nego vrijeme u kojem dopuštamo da nas Bog oslobađa. Ona nije gubitak, ona je povratak. Povratak srcu koje je stvoreno za slobodu. Povratak Bogu koji ne traži savršenstvo, nego otvorenost. Zato neka ova korizma ne bude samo vrijeme odricanja od nečega, nego vrijeme oslobađanja za Nekoga!
Možda ti i ova pjesma pomogne ući u razmatranje.
