Već ste čuli da je SKAC Dom u Kravarskom Božja kuća koju nam je odlučio čudesnim putevima darovati. No priča tu ne staje. On i dalje po njoj čini milosne stvari. U nastavku je svjedočanstvo naše Marine Grubišić, koordinatorice za projekt Kravarsko, koja je kroz sve akcije, susrete i organizacijske aktivnosti oko SKAC Doma bliže upoznala kakav Bog je i još bolje razumjela Ignacijevo pravilo za razlikovanje duhova! 

Prošlog proljeća prvi maj, odnosno blagdan sv. Josipa radnika, nas nekoliko cura i momaka iz SKAC-a odlučilo je provesti u Kravarskom. Dok nas je to jutro jedan momak skupljao autom sve se slagalo. Kako sam ja izašla iz zgrade on je taman dolazio autom na prilaz. Dok smo stizali na lokaciju za pokupiti drugu curu, ona je u isto vrijeme došla točno ispred nas na pješački prijelaz. Cijela cesta pred nama tog jutra bila je nekako prazna, svi semafori i raskrižja su nam se samo otvarala, a mi smo išli. Nisam se mogla oteti dojmu kako ovo nije samo tek tako. Sjetilo me jako na Ignacijevo drugo pravilo za raspoznavanje duhova. U njemu Ignacije kaže kako kada osoba krene napredovati u dobru, dobri Božji duh je bodri i jača, tješi, olakšava i uklanja sve zapreke kako bi osoba nastavila napredovati u dobru. 

“Kod ljudi koji odlučno napreduju u čišćenju duše od grijeha, a u službi Boga, našega Gospodina, idu od dobra na bolje, događa se protivno od onoga o čemu se govori u prvom pravilu. U tom slučaju vlastito je, naime, zlu duhu da grize, da žalosti i da stavlja zapreke duši, uznemirujući je lažnim razlozima da ne ide dalje. Dobrom pak duhu vlastito je da bodri i jača, da tješi i da do suza gane, da nadahnjuje i miri, olakšavajući sve i uklanjajući sve zapreke kako bi napredovali u dobru. (DV, 315)”

I baš kao i Ignaciju u postelji nakon ranjavanja u Pamploni i meni su se opet malo više otvorile oči. Shvatila sam da kao neki film gledam ispred sebe kako to isto Bog čini u pitanju Kravarskog. Kako sam se i sama više uključila u rad oko Kravarskog, pozivanja i pomaganja oko radnih akcija, pokretanju novih aktivnosti tamo, slanju 3D grupa na vikende itd., našla sam se zapravo u velikoj nesigurnosti. Jer što ja znam o poslovima oko kuće, što s njom činiti, kako je koristiti. A kamoli za Božju kuću koju je darovao SKAC-u. A nisam bila jedina nesigurna pa je i to nadodalo na moj strah od nepoznatog, neuspjeha i da “vučem” kontra svih u nekom krivom smjeru. 

Neka luda vjera vukla me naprijed, da ne odustanem pred svim tim izazovima koji su se nametali i iznutra brinuli i unosili strah. Ali svaki put kad bi krenuli, Bog je podupro. Baš kao i taj dan na blagdan sv. Josipa, on je u svemu olakšavao, hrabrio i uklanjao zapreke.

Jedna od mojih prvih radnih akcija bila je kad smo iznajmili sječkalicu kako bi riješili hrpu starog granja koje smo posjekli. Jedino što je bilo bitno za samu sječkalicu je to da ne pada kiša dok ona radi. I naravno da su najavili kišu na dan radne akcije. No, dok smo se vozili prema Kravarskom, unatoč prognozi kiša je sve više i više jenjavala, a kad smo stigli do kuće u Kravarskom u potpunosti je prestala padati. I svima nam je na radost bila ta sječkalica.

Kada smo drugi put dolazili u Kravarsko na novu radnu akciju, upoznali smo jednog našeg susjeda koji je taj isti dan dovezao svoj malčer i raskrčio cijelo imanje. Što mi nismo uspjeli u dvije godine rasčistiti, on je napravio u jedno popodne. Kada nam je pukla pipa u podrumu, odmah se pojavio Božo koji nam je pomogao isti dan je popraviti uz još hrpu drugih sitnica u kupaonici koja nam je trebala kako bi tamo mogli prespavati. Kada smo trebali klupe i stolove za formaciju 50 volontera za Modrave vatrogasno društvo Kravarskog nam je odmah uskočilo pomoći. A da ne govorim da je iz radne akcije u akciju sve više ljudi dolazilo u Kravarsko, željelo biti tamo i da nema tko nije u svakom odlasku barem u nečemu prepoznao Boga.

I tako je Bog polako pokazivao da smo na dobrom putu. Tješio nas je i ulijevao nam svima povjerenje da idemo dalje. Mirio je meni moje strahove, i po plodovima kod drugih pokazivao da je dobro što smo tu, da nisam krivo napravila. Olakšavao je sve zapreke i probleme koji su dolazili putem kroz ljude koji su nam pomagali, donirali namještaj baš onda kada nam je trebao i povećavao ljubav za to mjesto i kuću koju nam je darovao u srcima sviju koji su u nju kročili. I tako nas je učio svojoj bezgraničnoj ljubavi i kako nam uistinu želi dati. A kako sam ga ja sve više kroz kuću u Kravarskom upoznavala kao takvog, tako je u mom srcu raslo i povjerenje u njega čak i kad me strah. Onda kad misliš da je ludo vjerovati.”

S istom tom vjerom i ufanjem koja je negdje duboko u srcu i tiho gori, nastavljamo svi pa tako i ja i dalje raditi na kući u Kravarskom unatoč svim nejasnoćama. Nemamo uvijek jasnu sliku i plan. Čini nam se da putem otkrivamo. Jer mi ne znamo što ta kuća može sve postati, kakva će točno biti i čemu će sve služiti. Ali Bog zna i to nam je dovoljno. Kroz sve što nam je do sad pokazao u to nas je uvjerio. Zato puštamo Njemu da nas i dalje u svemu tome vodi! Ako želiš i ti postati dio ove Božje priče koju priča preko kuće u Kravarskom priključi se kampanji #ObnovimoKravarsko i pomozi nam staviti novi krov na SKAC Dom.