Petar Claver je isusovac, misionar i svetac čiji spomendan slavimo 9. rujna. Pokrstio je više od 30 000 robova, molio je, ljubio i služio siromašnim crncima. Zanimljivo je da smo jezični imetak posvećen njemu pripremali na spomendan svete Majke Terezije, možda najpoznatije Kristove misionarke, a sad upoznajte u patera Clavera. 🙂
Rođen u Španjolskoj 1580. godine u vrlo pobožnoj obitelji. S 18 godina započeo je s višim naukama na isusovačkom sveučilištu u Barceloni gdje je dobio poziv da se priključi Družbi Isusovoj. U kolovozu 1602. stupio je u isusovački novicijat u Tarragoni. Nakon dvije godine položio je prve zavjete i nastavio školovanje na otoku Mallorci. Za svećenika se zaredio 1616. godine.
Sveti Petar Claver dubine je svog srca, ljubavi, svoju poniznost i poslušnost Crkvi pokazao dajući se u službu i raspolaganje crnim robovima, koji su ga zbog toga zavoljeli kao oca. Smjestio se u Cartagenu, u blizini porte gdje su mogli dolaziti crnci, te je sa sobom uvijek imao duhana, datulja, šećera i drugih stvari za koje je znao da ih vole, i to bi im nesebično i radosno davao. Robovi, s kojima se neljudski postupalo, imali su u njemu pravoga oca i najvjernijega prijatelja. Zato su običavali govoriti: “Pater Claver bi zapravo morao biti crnac jer nas jedan bijelac nikad ne bi znao tako ljubiti.” Među silnim mnoštvom u luci, koje nije mislilo da su i ti crnci ljudska bića, da su Božji stvorovi i Božja djeca, da su osobe koje bi morale uživati temeljna ljudska prava i slobodu, Sandoval i Claver su na njih gledali onako kako je trebalo, Božjim očima. Petar Claver je svojim redovničkim zavjetima dodao još i taj da će raditi oko obraćenja crnaca, riječima: “Petrus Claver, Aethiopum semper servus” – Petar Claver, zauvijek rob Etiopljana. Tim su imenom tada nazivali sve crnce.
Petar je vodio i statistiku o broju krštenja te iz nje doznajemo da ih se krstilo preko 30.000. Svaki je pokršteni crnac kod krštenja dobio medalju koju bi nosio oko vrata, a to je ujedno bio vanjski znak da je kršćanin. U požrtvovnom radu oko crnaca u Cartageni Peter Claver je ustrajao 34 godine.
Njegov se apostolat nije zaustavio samo na krštenju. On je i dalje o pokrštenima vodio svestranu brigu. Među njima je promicao čestu pričest, a zbog toga je sate i sate prosjedio u ispovjedaonici marno ispovijedajući. Svojim je vjernicima usađivao u srce pobožnost prema Isusovoj muci, ranama i prema Raspetome. To je za njegove patnike bilo najbliže i najpotrebnije. Poticao ih je na pobožnost prema Gospi, a za crnce je osnovao i vodio Marijinu kongregaciju.
Petar si je nadodavao i druge dragovoljne pokore: postio je, po noći bdio i molio, živio u krajnjem siromaštvu, pristupao bolesnicima koji su zbog svojih rana strašno izgledali i ljudskoj naravi bili odbojni.
Sveti Petar Claver je bio mistik u potpunom smislu. Gospodin ga je obdario i nekim izvanrednim darovima: lakoćom da čita u ljudskim srcima, darom proroštva i ozdravljenja bolesnika. Ostao je svjež i dorastao svome poslu sve do u starost. Sve je probleme znao energično rješavati te nije ustuknuo ni pred kakvom poteškoćom.
Preminuo je 8. rujna 1654. Blaženim je proglašen god. 1851., a papa Leon XII. proglasio ga je svetim 15. siječnja 1888. s njegovim duhovnim učiteljem Alfonzom Rodriguezom. Isti ga je Papa proglasio “univerzalnim zaštitnikom misija među crncima”. Zaštitnik je robova, Kolumbije, Afroamerikanaca, Crnaca, misija, međurasnih odnosa te brojnih naselja, misija i župa diljem svijeta.
