Teško je u nekoliko rečenica teksta sažeti sve ono Božje što je otac Ante Gabrić kroz svoj život živio i dao drugima, pokušat ćemo ukratko u ovom Jezičnom imetku, a od srca ti preporučujemo da istražiš i upoznaš lik i djelo ovog velikog čovjeka, svećenika i isusovca.

Otac Ante Gabrić jedan je od najpoznatijih hrvatskih misionara, rođen u Metkoviću 28. veljače 1915. godine. Za vrijeme školovanja u sjemeništu u Travniku slušao je svjedočanstvo dvojice misionara iz Indije koji su pričali o svom djelovanju i spremnosti da ako treba i umru za Krista pomažući drugima. Već u tom času se u njemu zapalila iskra misionarstva pa je na njihovo pitanje bi li išao u Indiju služiti rekao: „Hoću“. I njegovo hoću nije ostalo samo na riječima. Ušao je u isusovački red s nakanom da postane misionar, a što se i dogodilo nakon što je u Zagrebu završio novicijat, a u Italiji studij filozofije.

1938. godine ukrcao se na parobrod u metkovićkoj luci i otišao u misiju Bošonti, gdje je učio bengalski jezik i običaje tamošnjeg naroda. U Indiji je završio teologiju i zaređen je za svećenika. Bio je neumoran i požrtvovan u naviještanju Radosne vijesti. Biti misionar, za njega je značilo dati Isusa drugima, dati život za druge, donijeti Isusa svima.

„Umora tu nema. Svakog dana nova sreća, nova utjeha: dijeliti osmijeh, dijeliti pozdrave, dijeliti blagoslov.”

Djelovao je u raznim mjestima u Indiji, a gdje god je došao trudio se biti duhovnik koji nosi nadu u Uskrsloga, kao i graditelj boljih životnih uvjeta. Poticao je izgradnju bolnica, škola, kapelica, koliba, putova, mostova, bunara za pitku vodu, kao i svega drugoga što je pridonosilo kvaliteti života i osnaženju vjere tamošnjeg stanovništva. Naravno, činio je sve kako bi gladnom stanovništvu, a posebno djeci, omogućio koliko-toliko dostojanstven život i siguran obrok kroz projekt koji je nazivao “Banka riže”, a koji i dan danas provodi Zaklada Otac Ante Gabrić. Njegovim djelovanjem broj katolika je bitno rastao, pa je tako u Bonšoti u kojem je služio gotovo 20 godina iznjedrio čak 35 svećeničkih ili redovničkih zvanja.

1975. gorine napušta Bošonti i prelazi na novu službu, ovoga puta u Mariju Polli. Ondje mu Majka Tereza šalje svoje četiri sestre, te su tako zajedničkim snagama mogli još više nastaviti na evangelizaciji. Otac Ante kao župnik upravlja objema župama – Maria Polli i Bošonti, toliko se zauzimajući za druge da je sam živio u krajnjem siromaštvu, odnosno u jednoj daščari u kojoj su zmije bile česti posjetitelji. No, to ga nipošto nije spriječilo da u svojoj jednostavnosti sve preda Bogu u ruke, bez straha i s puno povjerenja. I nije ga spriječilo da u sljedećim godinama neumorno radi na zacrtanim putovima podizanja novih sela i osnivanja župa, kao i na njihovu istovremenom duhovnom i materijalnom uzdignuću.

„Život dati drugima, to i jest ljubav. Imati život samo za sebe, takav život ništa ne znači.“ „Svaki kršćanin treba znati da je ruka siromaha “banka” Božja.“

Pet puta pohodio je Hrvatsku, ali ju je prvi put po odlasku u Indiju vidio tek nakon 31 godinu izbivanja, odnosno 1969. god. Posjetio ju je još 1976., 1978. (zajedno s majkom Terezijom), potom 1984. na Nacionalnom euharistijskom kongresu u Zagrebu i Mariji Bistrici te posljednji put 1986. godine. Otac Ante Gabrić umro 20. listopada 1988. godine, a prema vlastitoj želji, sahranjen je pod palmama uz kapelu koju je izgradio u Mariji Polliju, dok su mu u grob stavili grudu metkovićke zemlje, koju je sa sobom ponio iz domovine kad je krenuo u Indiju, kao i bočicu vode iz Jadranskog mora.

„U trideset osam godina što sam dole u Indiji nijedan dan nisam bio nesretan. Ljudi pitaju: ‘Pa je li to moguće?’ – ja kažem: ‘Jest’. Dok mi s Isusom živimo, dok se s Isusom žrtvujemo mi moramo biti sretni!“

Molitva za proglašenje blaženim sluge Božjega o. Ante Gabrića

Oče nebeski, u sluzi Božjemu Anti Gabriću, misionaru, darovao si nam herojski primjer kako se milosrđem i ljubavlju širi Tvoje kraljevstvo. Molimo te za milost da u vjeri Crkve on bude što prije proglašen blaženim i tako postane još bliži svima koji mu se obraćaju u svojim potrebama. Uvjereni da ti je svojim životom i apostolskom revnošću omilio, udijeli nam po njegovu zagovoru milost za koju te sada molimo…

Po Kristu, Gospodinu našemu. Amen.

Oče naš, Zdravo Marijo, Slava Ocu

Izvor: https://laudato.hr/Duhovnost/Zelite-li-znati-vise/Otac-Ante-Gabric-(1).aspx