Polazna točka ignacijanske duhovnosti je da nas Bog voli snažno, strastveno i bezuvjetno. Zbog takve ljubavi, Božje čežnje i nade za nas temelje se na tome tko smo mi kao pojedinci: na našim darovima, talentima, zanimanjima, na onom što nas raduje. Ono što Bog želi za mene jednako je i mojim najdubljim željama.
Kakav bi onda trebao biti moj odgovor Bogu? U ignacijanskoj duhovnosti ovaj je odgovor poznat kao “Načelo i temelj”, a nalazi se na početku knjižice Duhovnih vježbi.
Čovjek je stvoren da Gospodina Boga hvali da ga štuje i da mu služi i i da tako spasi svoju dušu. Ostale stvari na zemlji su stvorene radi čovjeka da mu budu od pomoći da postigne svrhu za koju je stvoren.
Odatle slijedi da se čovjek smije s njima poslužiti toliko koliko ga podupiru u njegovu određenju, a toliko treba da ih se odrekne koliko ga u tome priječe.
Stoga je potrebno da se učinimo neopredijeljenima prema svim stvorovima, u svemu onom što je prepušteno izboru naše slobodne volje i nije zabranjeno tako da, što se nas tiče, ne volimo zdravlje više od bolesti, bogatstvo više od siromaštva, čast više od sramote, dug život više od kratka života pa tako i u svemu ostalom želeći i birajući ono što nas više dovodi svrsi za koju smo stvoreni.
Pokušat ćemo malo raspakirati tekst koristeći suvremenu interpretaciju Davida Fleminga, SJ.
Prvo, “Cilj našeg života je živjeti s Bogom zauvijek. Bog koji nas ljubi dao nam je život. Naš vlastiti odgovor ljubavi dopušta Božjem životu da teče u nas bez ograničenja.” Pismo kaže “Ljubljeni, ljubimo jedni druge jer ljubav je od Boga; i svaki koji ljubi, od Boga je rođen i poznaje Boga. Tko ne ljubi, ne upozna Boga jer Bog je ljubav.” (1 Iv, 4,7–8) Ako je Bog ljubav, onda je cilj našeg života voljeti i biti voljen.
“Kao rezultat toga, cijenimo i koristimo sve te Božje darove u onoj mjeri u kojoj nam pomažu da se razvijemo kao ljubljive i ljubljene osobe. Ali ako bilo koji od ovih darova postane središte našeg života, on istiskuje Boga i tako sprječava naš rast prema našem cilju.” Ljubavi. “Naša jedina želja i naš jedini izbor trebao bi biti ovo: želim i biram ono što više vodi Božjem produbljivanju Njegova života u meni.” To znači i biti otvoreni za sve što dolazi kako bismo postigli tu ljubav – bilo da je to zdravlje ili bolest, siromaštvo ili bogatstvo, uspjeh ili neuspjeh.
Autorica slike govori kako je njoj Načelo i temelj poput penjanja na planinu. Put može biti težak, ali njoj je u hodu, na svakom koraku, život. I kad dođe na vrh, dođe neka sloboda, od onog što je iza i za ono što je ispred, nešto veliko i neobuhvativo pogledom. Ali struji kroz nju, svježe kao vjetar, toplo kao sunce, puni dušu ljepotom prostranstva.
A gdje je tebi život? Gdje ti kušaš slobodu? U čemu trebaš Božju milost da te stavi u ravnotežu i da budeš bliže Ljubavi?
Izvori:
https://www.ignatianspirituality.com/what-the-principle-and-foundation-calls-us-to/
