Od Ignacija tebi, čitatelju #19

Pismo 3002

Ovo pismo, napisano pateru Lainezu, pismo je ukora. Ignacije je pozvao Frusiusa u Rim, a Lainez se otvoreno suprotstavio toj odluci. Potom je poslao u Rim Gašpara bez da je prije obavijestio Ignacija da on dolazi te u kakvom je stanju. Lainez je također potaknuo priora La Trinitea da pošalje čovjeka kojeg Ignacije nije nikako mogao poslati. Time je navukao na sebe još jedan prijekor. Ovo pismo, koje je napisao Polanco, označeno je kao povjerljivo. 

Rim, 2. studenoga 1552.

IHS

Dragi pater, 

neka ovo pismo ne bude shvaćeno kao da dolazi od nekoga tko vas ne poštuje, jer ja, Polanco, zaista Vam iskazujem sve poštovanje i čast. Molim vas primite ga iz pera našeg oca Ignacija koji mi je naredio da napišem sve što je sadržano. Već sam vam nekoliko dana htio pisati, no kako bolujete od groznice, pričekao sam ne biste li prizdravili. 

Naš otac Ignacije nije malo nezadovoljan vašom velečasnošću, tim više, što su pogreške onih koji su voljeni uvijek teže onima koji ih vole. Koliko više razloga imamo da oplakujemo ove pogreške kada ih je počinio onaj za koga smo najmanje mislili da je kriv! Zadužio me je da Vam pišem o nekima od ovih pogrešaka, tako da, kad vam se skrene pažnja, izbjegnete njihovo ponavljanje u budućnosti. To će biti lako onome kome je Bog dao toliko dobre volje kao što je dao vašoj velečasnosti. 

Prije svega, dakle, prior La Trinite je pisao o magistru Andriji, pozivajući ga [Ignacija] da pošalje magistra Jeronima Otella na njegovo mjesto. Da citiram njegove vlastite riječi, “Iz mnogo razloga, moj dragi sine u Kristu, Jerome Otello bi bio sasvim prihvatljiv, prema onome što mi je pater Lainez rekao.” Ovo nije bila mala pogreška, iako je sve učinjeno s dobrom namjerom, jer nema razloga zašto biste poticali ili savjetovali priora da traži od našeg oca ono što on nije mogao učiniti. Barem ste mogli pitati što misli naš otac prije nego što ste dali takav savjet prioru. Htio sam dati razloge i objašnjenja za to, i za ono što slijedi, ali naš je otac mislio drugačije. On smatra da ovu pogrešku ne treba objašnjavati, budući da biste vlastitu prosudbu o svemu, što se tiče njegove službe, uvijek trebali provjeriti sa svojim poglavarom. Dalje od toga ne treba ići. Uz to, izričito je zabranjeno sugerirati osobama na položaju da pišu našem ocu i zatraže određene osobe bez prethodnog savjetovanja s njim. U suprotnom mogu uslijediti mnoge neugodnosti, posebno kada se zahtjev mora odbiti.

Druga pogreška posljedica je prve; gore od puke osobne pogreške bilo je vaše neslaganje s poglavarom oko odlaska patera Frasiusa iz Venecije. Ne samo da se niste složili s tom odlukom, nego ste komunicirali Frasiusu osobno te pateru Salmeronu i pateru Olaveu da se ne slažete s odredbom nadređenoga. Naravno, primjećujete kako je to novopridošlima, koji bi u vama trebali pronaći zrcalo savršenstva, vidjeti da smatrate lošim ono što vaš nadređeni smatra dobrim. Kasnije je magister Andrija zapisao nekoliko razloga sebi i paterima Salmeronu i Olaveu koji su mu se činili dovoljnima da opravdaju njegov prelazak iz Venecije u Rim. Nisu mu se svidjela ni neka vaša zapažanja u odgovoru, primjerice napomena o lošem osjećaju koji se širi gradovima, i tako dalje, jer ukazuju na to da se vaša prosudba kosi s prosudbom poglavara. Savjet ili ukazivanje je dobro ako je prikladno situaciji, ali razlika u mišljenju nije dobra.

Treća pogreška koja je prouzrokovala nemalu bol ocu Ignaciju jest to što ste poslali Gašpara ovdje bez da ste prethodno iznijeli detalje o njegovom stanju, jednostavno ste se zadovoljili time da kažete „jer je iz Padove“ i tako dalje. Nije pravo da u tajnosti šaljete osobu poput njega u našu kući ovdje. Svaka vrsta prikrivanja i pretvaranja ispred poglavara, kojemu treba pomoći svojim znanjem, a ne ometati ga, smatra se sasvim neumjesnim u ovoj Družbi ili bilo kojem drugom redu. Naš otac je također bio nezadovoljan jer ste, nakon što je poslan k vama da ga otpustite, odobrili njegovu želju da se vrati ovamo, rekavši da smatrate da je vrijedan milosti. Uopće mu nije drago vidjeti da se ponašate ovako, kao da ste vi ti koji donosite naredbe. Smatra da je nedolično da se tako obraćate i pišete poglavaru. Štoviše, rekao mi je da vam pišem i da vam kažem da se brinete o vlastitim poslovima čime ćete, ako ih činite dobro, učiniti puno više nego što mislite. Ne trebate se zamarati time da dajete mišljenje o njegovim poslovima, i on ne želi nešto takvo od vas, osim ako vas izričito sam pita. A sad je mnogo manje vjerojatno da će vas išta pitati nego što je to bilo prije nego ste preuzeli dužnost, budući da vaša uprava provincijom nije učinila mnogo da porastete u njegovim očima. 

Preispitajte ove pogreške pred Bogom, našim Gospodinom, i kroz tri dana uzmite malo vremena za molitvu za ovu situaciju. Onda pišite, ako ste spremni priznati da ste pogriješili i da ste u krivu. Odredite si i pokoru koju mislite da zaslužujete, zapišite o čemu je riječ i pošaljite poglavaru. Ali ne činite nikakvu pokoru prije nego dobijete odgovor od našeg oca. 

Ovo je zasad sve što sam imao reći. Molim Boga, našeg Gospodina, da nam udijeli, posebno ovom piscu kojem je najpotrebnije, mnogo svjetla da upoznamo sami sebe i ponizimo se, i milosti da upoznamo i vršimo Njegovu svetu volju u svemu.

Smjernice za produbljivanje

  1. Ukor je teška riječ. Kakve osjećaje izaziva u tebi? Pogledaj unazad nekoliko dana ili mjesec, jesi li bio spreman čuti drugoga kad ti ukazuje na tvoje pogreške? Jesi li bio spreman priznati ih? Kako si slušao?
  2. Kad promatraš to razdoblje, koliko te često “ponijelo” da ideš za onim što ti se učinilo dobro, mimoilazeći one koji su odgovorni? Možeš li se vratiti na ono razlučivanje od jučer i pokušati primijetiti kakvo je to što te ponese? I na koji način? To ti može pomoći kad se i ubuduće javljaju slični poticaji, da lakše prepoznaješ što je Božje.  
  3. Moli Gospodina kao i Polanco “da ti da udijeli svjetlo da upoznaš sebe, da budeš spreman poniziti se te upoznati i vršiti Njegovu svetu volju u svemu”.