Od Ignacija tebi, čitatelju #18

Dodatak I., Pismo 24.

U prvom smo pismu čitali kojih bi se načela, a da se tiču njih samih, trebali držati oni koji su poslani na različite podvige ili “misije”, a u drugom dijelu čitamo načela o bližnjemu i ona koja se tiču Družbe.

Rim, 8. listopada 1552.

IHS

Načela o bližnjemu

  1. Što se tiče bližnjeg, moramo paziti s kime se bavimo. To neka budu osobe od kojih se očekuje veći plod (budući se ne možemo svima baviti). To bi trebali biti oni u najvećoj potrebi; osobe visokog položaja i utjecaja, zbog njihove učenosti, vremenitih dobara; oni koji su sposobni biti apostolski radnici i generalno, oni koji će nakon što se njima pomogne, moći pomoći drugima na slavu Božju.
  2. Što se tiče posla kojeg preuzima i zbog kojeg je poslan, trebao bi mu biti draži od sveg drugog. A od ostalo, neka bira one bolje poslove, to su duhovni nad tjelesnima, hitniji od manje hitnih, opći nad pojedinima, trajniji i koji traju nad onima koji ne traju itd., kada se ne mogu obavljati oba. Neka ima u vidu da nije dovoljno započeti, važnije je koliko se može završiti, nadopunjavati te čuvati dobra i pobožna djela.
  3. Što se tiče sredstava kojima se treba služiti, kao što su, osim osobnog primjera i gorljive molitve, ako je prikladno, ispovijedanje ili Vježbe i duhovni razgovori ili poučavanje kršćanskog nauka ili čitanje ili propovijedanje, itd. Neka prihvati sredstva (kako nije moguće svako) za koja se smatra da bi vjerojatno bila efikasnija i koja bi njemu bila od veće pomoći.
  4. Neka čuva dobar način postupanja, nastojeći biti ponizan kada počinje od onog najnižeg i neka se ne upušta u uzvišene stvari, jedino ako je pozvan ili uistinu zamoljen, ili ako bi diskrecija nalagala drugačije, uzimajući u obzir vrijeme, mjesto i osobe. Ovo diskrecijsko pravo ne može se ograničiti nijednim striktnim pravilom. Na isti način prikladno je privlačiti dobronamjernost osoba kojima se bavi s razlaganjem utemeljenim na istini, kreposti i ljubavi, i koje će imati određeni autoritet kod njih. U prilagođavanju svima treba se poslužiti svetom razboritošću, što doista poučava pomazanje Duha Svetoga, ali čovjek surađuje razlučivanjem i pažljivim promatranjem. Gore spomenuti ispit savjesti mogao bi se proširiti i na ovo razmatranje, a trebao bi se obavljati u određeno vrijeme u danu. Posebnu pozornost treba posvetiti slučajevima grižnje savjesti; a kada rješenje ovih poteškoća nije jasno, ne bismo trebali riskirati s odgovorom, već ga najprije, temeljito podvrći proučavanju i razmatranju.

Načela koja se tiču Družbe

  1. Što se tiče trećeg, to jest, prema glavi i tijelu Družbe, prvenstveno je dati se voditi od nadređenog, kojeg treba obavještavati o onome što bi trebao znati te poslušno izvršavati naredbe koje su mu dane.
  2. Možete služiti dobrom glasu i ugledu Družbe pomažući gdje god možete na slavu Božju, a to će se činiti osobito obrazovanjem, prije svega poticanjem osnutka kolegija, osobito gdje se pruži prilika i interes u traženju dobrih pojedinaca za Družbu. To bi trebale biti osobe solidne naobrazbe ili vrlo aktivne ili mlade, no prije svega karakterne, dobrog zdravlja, jasnog razumijevanja, sklone dobru, slobodne od zapreka (kanonskih), i tako dalje. 

Smjernice za produbljivanje

  1. Pogledaj svojih nekoliko dana ili protekli mjesec u odnosu na ova Ignacijeva načela. Kako si birao djela kojima si se bavio? Poslovi, druženja s bližnjima, pobožnosti… Što te vodilo? Gdje i komu?
  2. Ignacije kaže da se “u prilagođavanju svima treba poslužiti svetom razboritošću”. Kako ti biraš svoje prioritete, koliko se u planiranju i svakodnevnom življenju prilagođavaš drugima, na što te u svemu tome Bog zove?
  3. Koliko te i oko čega “grize savjest”? Jednom je sveti Otac govorio o razlučivanju glasova koji govore našoj savjesti, ovdje je osam koraka koji nam mogu pomoći. Pogledaj situacije koje su te “grizle” proteklih dana. Tko te grizao? Čiji glas trebaš više poslušati danas?