Kad smo došli na Modrave, rekli su nam da neke od stvari s kojima smo došli (terete, očekivanja i sl.) metaforički ostavimo na ulazu gdje će nas čekati tih 10-ak dana.

Mislili su pritom da zaboravimo recimo na knjige koje je tko od sudionika možda mislio čitati (pa time ispuniti neke od sati šutnje), ali i na manje materijalne stvari kao što su raznorazne brige. Cilj je bilo osloboditi misli od preopterećenja, da budemo bolji sugovornici Bogu, recimo to tako, pa da nam i ti dani budu plodonosniji.

Uzbudljivo mi je zvučalo kad su rekli da ne dolazimo s problemima koje želimo riješiti nego da pustimo Boga da radi od tih 10-ak dana šutnje što On hoće.

Meni je bilo super ostaviti tamo na ulazu razne društvene uloge koje sam trebala igrati van Modrava. Između ostalog, došla sam kao studentica koja treba pisati dva diplomska rada i kao zaručnica koja sa zaručnikom planira ne samo jedan (bar za moje pojmove) veliki cirkus od svadbe nego i skorašnji zajednički život, počevši od sasvim banalnih pitanja kao što je stambeno.

Nije mi odmah išlo, ali kad sam se uspjela udaljiti od toga, bilo mi je super umjesto tih zahtjevnih uloga biti prvenstveno malo Božje dijete.

Kako je to izgledalo? Jedan od neočekivanih zadataka koje mi je zadala pratiteljica u duhovnim vježbama bilo je napraviti buket za Gospu, za staviti pred njezin kip u području koje nam služi kao crkva.

Baš mi je bilo dobro šetati po Modravama s drugačijim pogledom na okružje, u potrazi za cvijećem ili kakvim god ukrasnim biljem. Uživala sam u traženju lijepog u okolišu, biranju onog sto mi se sviđa i sklapanju neke nove cjeline od toga. (Inače imam tendenciju primjećivati negativno i previdjeti pozitivno pa posljedično budem nezadovoljna s onim što imam ili što sam napravila, nezahvalna prema Bogu i bližnjima. Plus prilično sam neodlučna kao osoba pa nekad i ne znam što želim.)

E sad, nema na Modravama ljeti baš puno nekog cvijeća ili bar tad nije bilo, nego uglavnom nekog lisnatog bilja, zelenkastog, suhog žućkastog, bodljikavog. Ali su nam zato bile na raspolaganju razne boje ne znam kakvih sve vrsta, od flomastera do valjda tempera i sličnog. Veselila me sama pomisao na igranje s tim. Uvijek sam voljela likovni u školi, pa i kod kuće nesto crtati ili muljati kistom, ali sve manje vremena preostajalo je za to od djetinjstva pa nadalje. Na Modravama sam imala priliku posvetiti se takvim jednostavnim, a opet nekako dubokim stvarima.

Nakon skupljanja lijepog iz prirode, bilo mi je prava terapija bojati kistom i nekom crvenom bojom “latice” češera da bude kao ruža. Poseban užitak i opuštanje bilo mi je promatrati kako boja s kista ostaje na djelićima češera pa kako smeđa površina češera postaje intenzivno crvena.

Na kraju naravno nisam bila baš stopostotno zadovoljna s tim buketom, mislila sam da sam mogla možda naći ili pobrati jos nešto ljepše da sam uložila još vremena u to, ali onaj crveni češer bilo mi je fascinantno promatrati. Oduševljavao me i sam češer prije bojanja, kako su mu fino raspoređene “latice” i kako i same imaju neki uzorak, a pogotovo me fasciniralo koliko je sličan cvijetu u novom ruhu.

U osvrtu na taj zadatak s pratiteljicom došle smo do toga da Gospi stvarno nije bitno kakav je to buket, što nema nekih tulipana, ljiljana, orhideja ili ne znam čega. Naravno da je Njoj jedino bitno da dođemo do njezinog Sina, a u cijelom procesu Bog je bio itekako prisutan.

Dođi i ti na Modrave, u šutnju, u susret Gospodinu.

Ako se želiš pripremiti i potom skloniti u tišinu, tražiti i pustiti Boga još bliže sebi, urediti svoj život po Njegovom – prijavi se na duhovne vježbe u šutnji. Na Modravama te očekuje jednostavni dnevni ritam u tišini, prilika za intenzivnu osobnu molitvu i produbljivanje molitvenih iskustava kroz razgovore s pratiteljem.

24.7. – 1.8. Duhovne vježbe u šutnji I (18 do 35 god.) – LISTA ČEKANJA

12.8.- 20.8. Duhovne vježbe u šutnji II (18 do 35 god.) – 11 SLOBODNIH MJESTA

Prijavnica za duhovne vježbe u šutnji je OVDJE.