Milostiv, nježan, blizak, pun topline, blag, strpljiv, tih, jednostavan, mio, iscjeljujuć, velikodušan, darežljiv, pun ljubavi, koji podučava i koji daje mir… Takav je bio Bog s nama na ovogodišnjem branju maslina na Modravama. 

Čitajući o maslininoj muhi koja napada plod, o lošim ovogodišnjim urodima maslinara i uz najavljenu lošu vremensku prognozu, pripreme za odlazak na Modrave protekle su u isčekivanju i neizvjesnosti. No, s vjerom i nadom da će se Bog za svoje pobrinuti ipak smo se uputili na branje. 

Tijekom branja maslina u jednom trenutku uhvatila sam se kako želim što prije očistiti granu od maslina (tj. ubrati masline). Šakom sam ih uzela 5 odjednom, ali nije išlo jer sam zgrabila i lišće i sitne grančice i masline su bile tako raspoređene da ih se nije moglo u jednom potezu očupati. Svejedno sam čupala i čupala i natezala. Postala sam uznemirena na tren jer je branje maslina tako sporo! Aktivnost koja zahtjeva pedantnost i smirenost. A onda sam se uhvatila. To je to! Moja nestrpljivost prisutna je i u branju. Često sam se tijekom branja trebala podsjećati na to da se smirim. Sve bih brzo i sve bih sad. Tu mi je bio Bog. U poticaju da slušam druge, da se opustim i samo uživam u tome što radim. U poticaju da radim polako, tražeći Njega i osvrćući se na Njegovu prisutnost.

Put je bio filmski – kiša, sunca, snažni vjetar, ostatci puknute kamionske gume na cesti, leteći stiropor i poplavljena cesta do Modrava. Ni to nisu bile sve poteškoće, prvi dan berbe noge su bile mokre, otkazan je brod kojim smo trebali prevesti masline, promašili smo izlaz na autocesti, preživjeli ugriz psa… Ipak, u svemu tome bio je mir. Mir koji se cijeli dan osjećao – dok smo započinjali dan Svetom misom obasjani suncem i zahvalni jer nas je kiša počastila samo s nekoliko kapljica, u bogatom doručku i u dobroj organizaciji manjih grupa koje su zasukale rukave i krenule u berbu. 

Na samom početku tijekom mise. Dogodio se neki klik u meni… Sve unutarnje borbe su se smirile. Modrave su mjesto gdje nema niti trunke zla, zloduha i napasti.

U susretu s novim ljudima. U susretu s jednostavnošću branja maslina. U dva navrata nakon odrađenog posla – kada sam zastao i čuo tihi povjetarac. Tu mi je bio Bog.

Maslina je ipak bilo i to 171 kilogram! Sve su to naši vrijedni volonteri i 3D-ovci ubrali, pa smo masline još i orezali, zaliječili im rane i na kraju ih pognojili. Spremili smo sve za zimski san, i naše masline i naša skladišta. Bilo je tu smijeha, razgovora, dobre hrane i okrepljujuće tišine i mira u kojem je bilo nekako lakše primjetiti kako nam je On prilazio.

U zgnječenim maslinama koje smo htjeli baciti jer kao ne valjaju više pa je dečko iz moje grupe rekao da valjaju i da nema veze što su zgnječene, svejedno će dati ulje, svejedno vrijede i svejedno su dobre. One su tim gnječenjem zapravo već krenule proizvoditi ulje. To mi je bilo super preneseno značenje na nas ljude, nema veze što si zgnječen, svejedno si dobar i koristan i možeš davati ulje.

A kao da to nije bilo dovoljno, velika utjeha nas je dočekala i na samom kraju dana kada je negdje oko 11 sati navečer iz uljare izašlo 30 L mirišljavog, zelenog Modravskog maslinovog ulja! Uz sve poteškoće, sumnje, strahove i neizvjesnosti, na kraju ipak se sve to isplatilo, ne zbog ulja nego zbog iskustva. Iskustva kako On ne napušta u teškim trenutcima, nego daje mir, pruža ruku pomoći kada dođe bilo koji problem i donosi radost na kraju kada kroz tu muku prođemo. Na kraju On koji je vjeran u svemu i ne napušta i svaku našu žrtvu obilno nagrađuje. Pa sada radosno isčekujemo prvo kušanje i molimo za naše masline, da nam ovako bogato i iduće godine u našim životima urode! 

Još jedna situacija bila je kada bi ostala jedna maslinica na udaljenijim i teško dostupnim granama, prva misao je svima bila ma ne možemo do nje, pustit ćemo je, jedna je, nije toliko važna, ali odmah potom mi je u glavu došla misao “Bog ne ostavlja ni jednu ovčicu pa nećeš ni ti tu maslinu”. Tako da bi išla spašavati te maslinice u svakoj situaciji koja nije baš bila preopasna za život. Tu mi je također došao onaj citat iz Biblije na pamet “Tko je vjeran u malome bit će vjeran i u velikim stvarima” i nije mi dao da ostavim tu maslinicu. Također, jedna po jedna ta maslinica i nakupi ih se šaka, pa možda i više, i na kraju se osjeti razlika u količini, tako da svaka maslinica je važna. Boga sam susrela i u Magis krugu kada smo svi primjetili da smo na Modravama tako mirni. Susrela sam ga i u divnom mirisu Modrava i u suncu.

Baci oko na galeriju i provjeri da je uistinu bilo radosno 🙂 

Boga sam susrela u tišini i šumu mora. U razgovoru s osobama oko mene, u zajedničkim promišljanjima. U pjevanju pjesama na povratku u Zagreb.