Ranom zorom subotnjeg jutra, SKAC-ovci su krenuli put Modrava. Misija je bila orezati masline i pripraviti grančice za Cvjetnicu. Osim maslinarstva, dovršavali smo posao od prošlog mjeseca vezan uz betonske pontone, prihranjivanje maslina i uređivanje modravskog okoliša.
Osam je sati ujutro. Stižemo na odredište. Sav umor od neprospavane noći odjednom nestaje. Zamijenio ga je zanos. Neopisiv žar. Živuća radost. Ne mogu se suzdržati. Zauzimam prve redove na suhozidu, a na kraju poput malog djeteta trčeći polijećem do samih Modrava. Naizgled nema nikog. Došuljam se do kuhinje, a iza nje dočekalo me ono najljepše. U iskrenom osmijehu drugih ljudi, jednom toplom zagrljaju i riječima “A vidi tko je došao” dočekao me nitko drugi nego On. Osjetila sam, čula i vidjela Isusa. To je bio jedan od onih savršenih trenutaka u životu. Toliko rijetkih, ali toliko posebnih. Upravo tako zamišljam da će jednoga dana izgledati moj ulazak u raj i konačan susret s Njim. Tako, samo još tisuću puta bolje.
Za razliku od kišnog branja maslina, ovaj put nam je Bog, usprkos svim prognozama, podario sunčano orezivanje. Još je jednom dokazao kako je dovoljno samo Ga zamoliti i svim srcem Mu vjerovati. I tako je krenulo. Nakon mise, zajedno s Isusom mogli smo krenuti na posao. Svatko je dobio svoj zadatak pa tako i ja maslinu pod kojom me Bog ovaj put želio. Iako mi orezivanje grančica nije posao iz snova i možda to nisam s radila s dovoljno ljubavi, neke stvari mi nisu promaknule. U jednome trenutku sam shvatila da nismo mi ljudi puno drugačiji od masline. I samoga sebe ponekad trebaš urediti, maknuti sve ono što je loše kako bi mogao prodisati. Kako bi mogao napraviti više mjesta za Boga i što bolje uroditi plodom. I nekad ti to bude teško. Nekad si lijen. Nekad ne znaš otkud početi. A nekad ti bude i žao nešto maknuti jer izvana izgleda lijepo i privlačno. Ali ako si hrabar, učiniš to. Ponekad to znači da se nakon toga ni ne prepoznaješ. Nešto si potpuno drugo. Ali upravo to Bog želi od tebe. Želi od tebe stvoriti novo stvorenje. Potpuno Njegovo stvorenje. Srećom, u tome nisi sam. Tu su drugi da ti pomognu. Upravo je osjećaj zajedništva ono što se prožimalo kroz cijeli dan. Svaka osoba je bila dobrodošla i prihvaćena. Imala je svoju ulogu i na svoj način obogatila cijeli kamp.
Pred kraj dana digao se vjetar i Bog nam je dao naslutiti da je i našoj misiji došao kraj. Vrijeme je za povratak. Ali teško je napustiti to mjesto. To je mjesto na kojemu Božju prisutnost gotovo možeš opipati. Jednostavno osjetiš da je Bog tamo. I želi te ljubiti. Nasmijati. Utješiti. Zagrliti. A nekada te i podsjetiti na jednu važnu istinu, istinu koja je pomalo bolna, ali i predivna. On je taj koji ti jedini može dati onu ljubav za kojom toliko žudiš. Modrave su mjesto koje ti se jednostavno ureže u srce. Ne želiš ga napustiti, ali znaš da moraš. Međutim, naš Bog se pobrinuo i za to. On ne želi da Modrave budu samo mjesto na geografskoj karti. On želi da Modrave zažive u tvojem srcu. I ako Mu dopustiš, On će ih tamo i oživjeti. Ako Mu dopustiš da zaista vlada tvojim srcem, da te vodi svojim Duhom, i da On bude taj za kojega živiš, Modrave će uistinu biti gdje god si i ti.
Ema Smrtić
P.s. Rezultat našeg rada možete vidjeti ove nedjelje, na Cvjetnicu, kad ćemo na svim Misama u našoj Palmi dijeliti maslinove grančice. A osim Palme, modravske maslinove grančice potražite u isusovačkim župama na Jordanovcu, Osijeku i Beogradu. Svaku vašu donaciju za njih ugraditi ćemo u Modrave.
[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
