Još jednom u svome vizionarskom zanosu Luka pokušava utjeloviti ideje koje su godinama lebdjele negdje u zraku, ovoga puta sugovornika nalazi u šibenskom biskupu msgr. Anti Ivasu koji nudi jedan dio Modrava koji je pod vlasništvom šibenske biskupije, točnije rt Ovnja, za ljetni kamp za mlade. Obavijene neizvjesnošću i pod udarom skeptika priprave za projekt Modrave kreću krajem 2002. Samo je netko tko je ispunjen Božjim Duhom mogao od onoga rta vidjeti sve ono što su na kraju Modrave i postale. Ideja Modrava je vrlo jednostavna dok organizacija povremeno sliči na nemoguću misiju koju mogućom čini jedino Božja providnost.
Ovo je dio teksta iz Ignacijevog puta, 2005., a napisao ga je Vjeran Martić, jedan od bližih suradnika p. Luke Rađe. Ove godine Modrave obilježavaju 20. godinu svojeg postojanja. Ako govorimo u kontekstu postojanja Katoličke Crkve, ili u odnosu na Vječnost – taj broj i nije tako velik. Kako Bog ima drugačije poimanje vremena u odnosu na nas ljude, nećemo se time zamarati. No, 20 godina postojanja je modravski rođendan, godišnjica, obljetnica, gȏd. Zastat ćemo na trenutak na riječi gȏd. Ona dolazi iz staroslavenskog i označava vrijeme, povoljno doba. U poljskom množina te riječi se piše gody i označava gozbu. Gozba je pak neki svečani ručak ili večera povodom neke važne prigode (tako barem o ovim riječima piše hjp). Za nas je to podsjetnik na ono što nam modravsko okruženje govori:
Modro je nebo. Modro je more. Modro je boja maslina. Svojevrsna galerija iskonske ljepote u čijim odajama gledate što more može, što bura zna, u kakvom su dosluhu cvrčci i sunce… Upravo taj komadić neba na zemlji je za vas. Nije to otok mladosti, već poluotok. Dođi i vidi. Isplivaj iz sebe, pruži svoje ruke na rad, molitvu i zabavu. I uvjeri se da ljubav ima oči boje mora, boje Modrava.

Gozba ljubavi, jednostavnosti, zajedništva…
Modrave su za nas u SKAC-u jedna gozba ljepote stvaranja i stvorenoga, gozba ljubavi, jednostavnosti, zajedništva. A gozba je uvijek raznolika u svojim darovima. Koliko više želimo proslaviti tu veliku 20. godišnjicu, toliko smo svjesniji da Onoga koji nas Gozbom daruje ne možemo nadmašiti. No, pravedno je zahvaliti se domaćinu na gozbi, pa ćemo se kao oni koji gostuju u hotelu s 1000 zvjezdica zahvaliti onako kako znamo, umijemo, i koliko nam je dano da možemo.
Držeći se modravskog jednostavnog duha, pripremili smo vam 20-ak priča stari(ji)h Modravara. Želja nam je bila doći do barem jedne osobe iz svake generacije i sjetiti se kako je to bilo – zadnjih 20 godina, u ono vrijeme. Mnogo je još modravskih sjećanja i priča, ne možemo ih niti prebrojati, sabrati, sakupiti. Vama želimo da uživate u starim modravskim pričama, da si odvojite malo vremena u danu kroz naredne mjesece i sjetite se:
Kad sam prvi put čuo/la za Modrave?
Tko me je pozvao na njih?
Koje su mi misli prolazile glavom stupivši na Modravsko tlo, a koje odlazivši s istoga?
Kakav Bog mi je dolazio?
Gdje i u kome je sve bio?
Ako želite, možete svoje priče i fotografije podijeliti s nama putem modrave@skac.hr.
Dok se sa zahvalnošću i radošću prisjećamo prošlih modravskih priča, istovremeno gorimo da sadašnjim i budućim generacijama mladih pružimo priliku da i sami dožive Modrave. Kao i dosad, dijelit ćemo s vama kako se i sami možete uključiti i darivati Modrave.