Teško je početi pisati osvrt na Misu zahvale i druženje povodom 20 godina Modrava jer kako sažeti zahvalu Gospodinu za sva dobročinstva Njegova, za sve Modravaše, za ono što Modrave jesu i ono što je po njima učinio?

Jer one jesu Njegove i sinoć je na Jordanovcu to bilo vrlo očito.

Gledajući patera Luku Rađu, na čiji su poticaj i inicijativu Modrave i pokrenute davne 2003. godine;

Promatrajući u klupi do njega dečka koji je tada imao godinu dana, ove godine prvi put bio na Modravama, a sinoć došao vlakom iz Ogulina zahvaliti za susrete, blagoslove i milosti koje je ljetos tamo primio;

Gledajući na oltaru patere koji su fizički dizali Modrave, a duhovno sve Modravaše;

Slušajući u propovijedi patera Mislava Skelina kako oduševljeno priča zvjezdanom modravskom nebu, najfinijoj carbonari, najdubljim razgovorima i ispovijedima, o mladima koje su Modrave toliko promijenile da su njihovi vlastiti roditelji bili pozitivno šokirani;

Razgovarajući s prvom voditeljicom Modrava i slušajući dogodovštine iz tada nepostojeće kuhinje;

Gledajući sve bivše i sadašnje animatore, kuhare, logističare, sudionike i radost u njima…

U misli je navirao jedan redak iz Svetog pisma: „Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.“ (Ps 139)

Hvala Ti za zajedništvo, za neprocjenjivost darova i radost susreta!

Hvala ti za dolazak na Misu i druženje.

Hvala ti za svaku molitvu i dar za Modrave.

Hvala SKAC volonterima na pjevanju, fotografiranju i raspoloživosti za svaku pomoć.