Teško je početi pisati osvrt na Misu zahvale i druženje povodom 20 godina Modrava jer kako sažeti zahvalu Gospodinu za sva dobročinstva Njegova, za sve Modravaše, za ono što Modrave jesu i ono što je po njima učinio?
Jer one jesu Njegove i sinoć je na Jordanovcu to bilo vrlo očito.
Gledajući patera Luku Rađu, na čiji su poticaj i inicijativu Modrave i pokrenute davne 2003. godine;
Promatrajući u klupi do njega dečka koji je tada imao godinu dana, ove godine prvi put bio na Modravama, a sinoć došao vlakom iz Ogulina zahvaliti za susrete, blagoslove i milosti koje je ljetos tamo primio;
Gledajući na oltaru patere koji su fizički dizali Modrave, a duhovno sve Modravaše;
Slušajući u propovijedi patera Mislava Skelina kako oduševljeno priča zvjezdanom modravskom nebu, najfinijoj carbonari, najdubljim razgovorima i ispovijedima, o mladima koje su Modrave toliko promijenile da su njihovi vlastiti roditelji bili pozitivno šokirani;
Razgovarajući s prvom voditeljicom Modrava i slušajući dogodovštine iz tada nepostojeće kuhinje;
Gledajući sve bivše i sadašnje animatore, kuhare, logističare, sudionike i radost u njima…
U misli je navirao jedan redak iz Svetog pisma: „Kako su mi, Bože, naumi tvoji nedokučivi, kako li je neprocjenjiv zbroj njihov.“ (Ps 139)
Hvala Ti za zajedništvo, za neprocjenjivost darova i radost susreta!
Hvala ti za dolazak na Misu i druženje.
Hvala ti za svaku molitvu i dar za Modrave.
Hvala SKAC volonterima na pjevanju, fotografiranju i raspoloživosti za svaku pomoć.