Ovo je ljeto na Modrave Bog pozvao mnoge mlade iz Hrvatske i Europe. Jedan od njih je i Mateo Sopek. Njega su Modrave oduševile, promijenile i ispunile tolikom zahvalnošću da je odlučio napisati tu zahvalu kroz tekst koji možete pročitati niže. I mi smo Bogu zahvalni što nam je Matea poslao. 🙂
Deset je sati navečer. Vlak za Ogulin upravo polazi s Glavnog kolodvora. Sjedim u vlaku, sabirem i ponovno proživljavam predivne trenutke današnjeg dana. Duše neizmjerno pune istinskom radošću, srećom i veseljem. Duše ispunjene zahvalnošću i blagoslovom radi svega doživljenoga i svega što mi je Bog darovao. A gdje sam ja to bio da se osjećam tako blagoslovljeno i ispunjeno? Gdje Bog tako obilno i nesebično daruje i ispunjava? Na Modravama. Na Modravama. Što su to Modrave za mene i što sam tamo sve doživio, kako sam se tamo lijepo s Bogom proveo, koliko sam divnih ljudi upoznao, teško je riječima opisati, ali pokušat ću verbalizirati djelić tog zemaljskog raja. Mislim da mi za potpuni i cjeloviti opis Modrava ni tri bilježnice ne bi bile dovoljne.
Za Modrave sam saznao sasvim slučajno i na Modrave sam došao bez neke jasne predodžbe što je to i što se sve tamo događa. U meni je čak bilo i malo straha jer sam išao u nepoznato. Bilo je tu i puno znatiželje, kao da me Bog vodio tamo i rekao dođi i vidi. Ali dao mi je i snage da svladam svoje strahove. Modrave su za mene uistinu mjesto susreta. Mjesto na kojem sam upoznao i sprijateljio se s mladima iz cijele Hrvatske, i iz Europe. Mjesto susreta s Bogom. Tamo sam stvarno mogao bolje nego igdje drugdje osjetiti Njegovu prisutnost, gotovo na svakom koraku. Tamo sam stvarno mogao vidjeti, doživjeti i osjetiti Božje stvaranje: u prekrasnom moru, valovima, vjetru, maslinama, smokvama, razno raznim kukcima, u neumornoj pjesmi cvrčaka, predivnim i dobrim ljudima i u pjevanju s njima, u predivnim misama pod maslinama s pogledom na more, u kajakarenju i istraživanju naše prekrasne obale i otoka, u predivnim izlascima i zalascima sunca, u čistom i očaravajućem noćnom nebeskom svodu istočkanom s beskonačno svijetla, sve skupa u obilju života. I sve je to On stvorio i nama na divljenje darovao.
I kad to sve sagledam, osjećam stvarno duboku zahvalnost što Modrave postoje, što ih je Bog preko toliko dobrih ljudi stvorio, zahvalnost što me je na Modrave doveo, zahvalnost što sam Božje dijete i što me neizmjerno i nesebično čuva i ljubi. Mogao bih do sutra nabrajati koliko i na čemu sam Mu sve zahvalan, ali uistinu mojoj zahvalnosti nema kraja i nadam da ću Mu svu svoju zahvalnost uspjeti pokazati i svojim djelima, a ne samo riječima. Modrave su također i mjesto učenja. Učenja i stjecanja novih znanja i vještina koje sam na poseban i jedinstven način samo tamo mogao steći. Modrave su mjesto mira i spokoja, mjesto radosti, igre i veselja, mjesto molitve i razgovora. Modrave su mjesto gdje počinje promjena. Modrave su kao mali kamenčići, mali kamenčići koji pokreću ogromnu lavinu kamenja u našim dušama koja nas oslobađa svakodnevnih poteškoća i briga. Kamenčića koji tvore suhozid u kojem je i najmanji kamen jednako vrijedan kao i najveći. Suhozid stvoren u zajedništvu koji nas brani od valova i oluja. Na Modravama sam uistinu živio punim plućima, svaki trenutak u cijelosti živio. Prije dolaska na Modrave moja vjera je bila poprilično oslabljena i ni slutio nisam da bi Modrave mogle to promijeniti. Ali nakon samo tjedan dana provedenih na Modravama u meni su se dogodile velike promjene i nastavile su se događati. Dragi Bog mi nikad nije okrenuo leđa čak ni onda kad ja njemu jesam i nebrojeno puta me doslovno spasio. Na Modravama sam spoznao da, gdje god da idem i gdje god da jesam On je sa mnom i čuva me i na tome sam Mu neizmjerno zahvalan.
Upravo zbog svega ovoga doživljenoga osjetio sam potrebu i osjetio sam se pozvanim da dođem, da Mu se još jednom zahvalim, za sve što mi je učinio, na misi zahvalnici povodom 20 godina Modrava.
Bilo mi je tako drago ponovo vidjeti sve svoje nove prijatelje koje sam na Modravama stekao, Patera Mislava i Bojana, sve voditelje, kuharice i animatore koji su se o nama s velikom ljubavlju brinuli. I odmah su mi navrle uspomene koje se zapravo nisu još ni pravo slegle. I opet sam gledajući njih sve tako zdrave i vesele osjetio veliku zahvalnost prema Bogu, što nam je ukrstio životne puteve i što nas sve tako skupa nesebično čuva i ljubi. Sveta misa je stvarno bila predivna. I propovijed patera Mislava kojom nas je sve opet prisjetio na zajedničke trenutke na Modravama i do srca dirnuo. Druženje poslije mise, oživljavanje nebrojenih uspomena i planiranje novih bilo je baš posebno.
Bilo je potrebno samo tjedan dana da mi se Modrave urežu zauvijek u sjećanje. Nadam se da ću ih još puno puta posjetiti, ali i biti jedan od onih koji ih grade. Spoznaja da sam na Modravama stekao stvarno prave prijatelje koji su mi uvijek spremni pomoći i koji mi svoju pomoć nesebično nude, opet me je ispunila dubokom zahvalnošću. Malo mi je bilo i teško otići, ali sam siguran da ću ih sve opet s Božjom voljom ponovo sresti i da ćemo se opet zajedno veseliti, raditi, šaliti, slaviti, veličati i zahvaljivati Gospodinu.
Prošla je ponoć, vlak po običaju naravno kasni, ali ne uznemirava me to. Stigao sam svojoj kući i prisjećam se jedne u Ogulinu sveprisutne uzrečice „Al nam je dragi Bog lipo dal!“. I uistinu je, a na nama je samo da Ga vječno hvalimo i slavimo.
