U subotu, 23. listopada pedesetak SKAC-ovih volontera uputilo se na jedno od njihovih omiljenih mjesta – Modrave. U doba godine kada inače beru masline, ovaj put su bili spriječeni. Masline nisu urodile plodom, ali posla nije izostajalo. Uređivali su masline, gradili suhozid… a u svemu tome tražili ono nešto VIŠE. Onog koji se krije iza svakog osmijeha i zagrljaja, tople riječi i blažene tišine, stabla masline i udarca motikom, finog ručka i pranja posuđa, iščekivanog pozdrava te na kraju i rastanka za kojeg su poželjeli da dođe malo kasnije. Onog koji ih je ponovno okupio u Njegovo ime te živio, ali i uživao u njihovom zajedništvu. Ukratko, rekli bismo vam da im je bilo – baš dobro i blagoslovljeno!
A ako ne vjerujete nama, vjerujte riječima marljive volonterke Ane:
Prijavila sam se 4 minute prije zatvaranja prijava. Stvarno mi se nije dalo ići. Ponovno ustajati u 3 sata i riskirati da će se ponoviti kiša koja nas je pratila na ovakvom pothvatu prije godinu dana. Ali, koliko god mi se nije dalo, otpočetka sam znala da ću ići, jer – to su Modrave. Kako propustiti priliku da tamo provedem makar jedan dan i to po najvećem pljusku ako treba. Naravno, nije bilo pljuska. Nije bilo ni bure. Ni hladnoće. Sunce, toplina i pater koji nas je dočekao na ulazu. Instantna porcija radosti. Mala kalorijska bombica. Stanje u kojem se čovjek osjeća kao da će poletjeti. Tako je živ i prisutan Bog na Modravama. Preočit je i ne možete ga fulati. Ja bih tako opisala Modrave. Kao Radost. Predivno mi je vidjeti sebe koja tamo prestajem biti ono što nisam, a postajem ono što jesam. Kao da postajem svoja projekcija iz budućnosti, onakva kakvu me Bog vidi i želi da postanem. Budem nekako čišća. Strpljivija, slobodnija i srdačnija.
Naravno, i radili smo. Pobrinuli se oko maslinika onoliko koliko smo mogli. Uz dobru ekipu i Isusa koji trčkara među nama, sve dobro ispadne, a i ono što ne uspijemo napraviti, ne čini nas nezadovoljnima. Mi uredimo onoliko maslina koliko stignemo, a Bog se pobrine za one ostale. Modrave su baš potvrda onoga: „Jer gdje su dvojica ili trojica sabrana u moje ime, ondje sam i ja među njima.“ Zato popularnost ovoga mjesta ne opada. Modrave ne prestaju privlačiti nove duše.
Kada bi mi netko rekao, onako kao u filmu, da se zamislim na svome sretnom mjestu, zamislila bih se na suhozidu pored masline, kako sjedim i gledam u sunčano nebo i more. Blagost i milina. To su Modrave i to je Bog.
A sljedeći put pođi i ti s nama u taj čaroban modravski vrt!
