Prije samog odlaska na Modrave kojem sam se u početku veselila, u meni su se počele javljati sumnje ima li smisla uopće sad tamo ići, ona početna radost je nestala.
Petak popodne krenuli smo iz Palme, nas 8 Modravljana. Sa mnom u kombiju su neka poznata lica, neke sam susrela upravo na Modravama, neke znam skoro cijeli život, neki su mi poznati s online susreta, a neke vidim prvi put u životu. Na prvu, dragi neki ljudi, skupina pojedinaca koji imaju slične interese u životu. Dolaskom u apartman u Drage, uslijedila je večera, iznošenje plana za sutradan i upoznavanje. Sad već malo više znam o ljudima iz kombija (ove koje nisam od prije znala), naučila sam im imena, kako su došli do SKACa, što tamo rade ili su radili, kako su došli do Modrava…
Subotu započinjemo svetom misom u Dragama. Inače imam običaj kada dođem u novu crkvu pogledati malo slike i kipove svetaca i naći „nekog svog“. Odmah na ulazu primjećujem kip sv. Josipa, bliže glavnom oltaru je Marija Pomoćnica i Srce Isusovo. Našla sam Srce, sad sam mirna. Ipak najbliži od svih mi je bio sv. Mihael, a zadnjeg sam ga uočila. Ugledavši ga, samo mi je došla misao: „Dobro ti je ovdje biti“ i sve sumnje u smislenost odlaska na Modrave ovaj vikend su nestale. Kasnije saznah da su Mateja i ekipa za zaštitnika ovogodišnjih Modrava odabrali upravo sv. Mihaela, prvaka ljubavi Božje. Ma zapravo, kad gledam, on je odabrao Modrave, a oni su bili ti koji su osluškivali njegov zov.
Nakon mise, zaputili smo se na Modrave i podijelili zadatke koje smo trebali obaviti. Uslijedila je rezidba maslina, popravljanje stolova i klupa u kuhinji te pripremanje ručka. Moj zadatak bilo je kuhanje, ali koristila sam svaki slobodan trenutak da se iskradem iz kuhinje i što više guštam u moru, vjetru, valovima, odbljesku sunca, pogledu na brata čovjeka pokraj sebe…
Gledajći tako Tajanu, Katu, Dubravku, Sašu, Matu i Željku kako režu maslinu po maslinu, došla mi je slika mene na prvim Modravama, ali i slika svakog mladog čovjeka koji se odazvao pozivu ili je slučajno završio tu. Dođeš na Modrave, izvana izgledaš super. Poput neobrezane masline, ako joj se ne približiš i bolje ne zagledaš, izgleda super. Ako se ne kužiš u maslinu (čovjeka), izgleda kao da joj ništa ne treba. Međutim, ona može biti puna vodopija što život oduzimaju te smetaju granama koje plod donose. I tek nakon što je obrežu i maknu s nje sve što ne valja, tek tada vidiš razliku. I ona postaje slobodna da plod donosi.
Nitko od ekipe koja je bila tamo nikada nije sudjelovao u rezidbi maslinika i na moje pitanje kako se to radi njihov odgovor je bio: „Režeš tako da jato ptica more preletit.“ Unatoč neznanju, vjerojatno i nesigurnosti jer prvi put nešto rade, oni su tu. Srce im je tu. Pronalaze se, dajući sebe
Tako će biti i za manje od dva mjeseca. Brinut će o Božjem masliniku mladih srdaca. Natapati ih molitvom: „Da Ljubav more dotaknuti.“ Gledati kako se oslobađaju za tu Ljubav. Kako im Bog srca dotiče. Kako miče iz njihovih života sve ono što ih guši, sapliće, ne da disati. Zahvaljivati na njima. Biti uz njih unatoč svojim strahovina, ograničenjima, nesavršenostima…
U nedjelju je slijedio doručak i odlazak na izlet na Vransko jezero. Sada je ona skupina pojedinaca iz Palme postala nešto više. Nakon samo dva dana provedenih zajedno, osjetiš da ste zajedno radili u Božjem masliniku. Vidiš njihovu želju da Boga sve više i više traže i ljube. Uvuku ti se u srce jer je Bog bio u njihovom angažmanu, pogledu, prisunosti… Toliko toga nam je Bog pripravio na Modravama za samo jedan vikend. A koliko će tek novih priča započeti ovo ljeto…
Želiš li ti započeti svoju pročitavši dojmove volontera koji nastaju na pripremama Modrava? Posjeti link i prijavi se.
[/fusion_builder_column][/fusion_builder_row][/fusion_builder_container]
